Sva društva koja upravljaju obveznim i dobrovoljnim mirovinskim fondovima u Hrvatskoj, svi mirovinski fondovi, kao i mirovinska osiguravajuća društva koja se bave isplatom mirovina, prije izlaska na tržište od Hanfe (Hrvatske agencije za nadzor financijskih usluga) morala su ishoditi dozvolu za rad. Tako je njihovo poslovanje postalo predmetom trajnog i kontinuiranog nadzora Hanfe, pri čemu postoje višestruke vrste i razine nadzora.
To podrazumijeva da su društva morala ispuniti sve uvjete za rad koja inače moraju ispuniti trgovačka društva, od uplate temeljnog kapitala i zapošljavanja stručnjaka određenog profila do nekih posebnih uvjeta vezanih uz djelatnost koju obavljaju. Jedan je od važnih detalja, obveza društava koja upravljaju obveznim mirovinskim fondovima da uplate jamstveni polog, s tim da je većina fondova taj iznos morala i povećati porastom broja članova.
Gdje završavaju doprinosi?
Društvo koje upravlja fondom doprinos koji je "sjeo" na račun zajedno s uplatama drugih osiguranika ulaže na tržištu kapitala s ciljem ostvarivanja prinosa i uvećavanja vrijednosti uplata. S ciljem zaštite imovine osiguranika detaljno je propisano kako društvo koje upravlja fondom donosi odluke o ulaganju te u koje vrste vrijednosnih papira fondovi smiju ulagati, a propisani su i limiti ulaganja u pojedine vrste imovine, kao i u vrijednosne papire pojedinog izdavača. Pritom postoji obaveza društva koje upravlja fondom da redovno i pravovremeno, u pravilu već idući radni dan, izvještava Hanfu o svim ulaganjima fonda.
Ukratko, kad bi neki fond i uložio u vrijednosne papire u koje po zakonu ne smije ulagati ili nekim ulaganjem prešao zakonom dopuštene limite za određenu vrstu imovine, Hanfa to brzo može uočiti te ima ovlasti izdavanja upozorenja društvu koje upravlja fondom da uskladi svoje odluke.
Pratite li poslovanje svog fonda?
Sa stajališta osiguranika posebno su važni redoviti mjesečni i godišnji izvještaji o poslovanju mirovinskih fondova koje priprema i objavljuje Hanfa jer nam omogućavaju da pratimo poslovanje fondova i donosimo odluke o svojoj štednji. Pritom nam je posebno važan podatak o mirexu, prosječnoj vrijednosti imovine svih fondova drugog stupa, ali i podatak o referentnom i zajamčenom prinosu fondova drugog stupa za određenu godinu, koje izračunava i objavljuje upravo Hanfa. Ti se podaci izračunavaju i objavljuju posebno za svaku kategoriju obaveznog fonda, dakle postoje vrijednosti za A, B i C kategoriju fonda, pri čemu referentni prinos predstavlja ponderiranu aritmetičku sredinu stopa prosječnih prinosa i osnova je za utvrđivanje zajamčenog prinosa.
U slučaju da neki fond tijekom godine posluje lošije od prosjeka industrije i ostvari prinos manji od zajamčenog, u drugom mirovinskom stupu postoji obaveza društva koje upravlja fondom da svojim članovima namiri razliku do tog iznosa.
Iz sličnih razloga mirovinsko osiguravajuće društvo koje isplaćuje mirovine mora osigurati i odgovarajuće tehničke pričuve, odnosno imati imovinu iz koje se može "pokriti" isplata mirovina za postojeće umirovljenike i one koji bi mogli ostvariti pravo na mirovinu u idućem razdoblju pa je važno napomenuti da Hanfa nadzire i način na koji ih MOD obračunava tehničke pričuve i kontrolira postoje li dovoljne tehničke pričuve iz kojih će se moći osigurati isplata mirovina.
I dobrovoljna štednja pod povećalom
Kad je u pitanju dobrovoljna mirovinska štednja, treba naglasiti da postoje definirana pravila i o tome koje poruke i kakve informacije društva koja upravljaju fondovima mogu uputiti potencijalnim osiguranicima kako građane ne bi dovela u zabludu i navela na štednju u određenom fondu na temelju pogrešnih, nejasnih ili nepotpunih informacija. Tako društva koja upravljaju fondovima i za obvezne i za dobrovoljne fondove moraju ishoditi prethodnu suglasnost za objavu prospekata s informacijama o fondu, kao i prethodna odobrenja za marketinške kampanje, te poštivati obavezu o izvještavanju javnosti i na svojim internetskim stranicama. Tako se, u skladu s propisima, na stranicama svakog fonda mogu pronaći izvješća o ulaganjima, kako po vrsti imovine, tako i informacija o deset najvećih udjela.
Za veliku većinu osiguranika koji inače slabo poznaju i razumiju poslovanje financijskih institucija kao što su mirovinski fondovi ovakva vrsta nadzora, bez sumnje, puno znači jer predstavlja jamstvo da će društva koja upravljaju fondovima poštivati načela sigurnosti i solidarnosti te postupati s imovinom osiguranika oprezno i s ciljem da se na kraju razdoblja štednje osigura što bolji iznos na temelju kojega će isplata jednog dijela mirovine biti sigurna i neupitna te ovisiti samo o tome koliko je doprinosa uplaćeno i kakvi su prinosi u međuvremenu ostvareni.