'Sine, što bi želio biti kad odrasteš?’, pitao je otac sina, i dobio je odgovor ‘Želio bih biti turist’. Znao sam za tu staru kubansku šalu, i uopće mi nije bila smiješna kad sam je prvi put čuo. A kad sam prvi put posjetio Kubu, ne da mi nije bila smiješna, nego mi je postala užasno tužna. Rekli su mi da su Kubanci “jako siromašni, ali i silno veseli”. Siromaštvo sam vidio, ali veselje nisam...
Turizam je na otok donio upravo ono što je Fidelova revolucija željela izbrisati za sva vremena – segregaciju. Kuba, naime, ima dvije paralelne ekonomije. Turisti svoju valutu mijenjaju u takozvani konvertibilni pesos, a Kubanci zarađuju u pesosima, i taj je konvertibilni pesos dostupan samo onima koji imaju kontakte sa strancima. Plaće Kubanaca su do dvadeset dolara, ili dvadeset konvertibilnih pesosa, bez obzira na to radi li se o fizičkom radniku ili o neurokirurgu. Posebna su potkategorija ‘jineteras’, iliti prostitutke. Najnormalnija su slika parovi sastavljeni od starijeg bijelca i mlade mulatkinje. A Kubanke su stvarno prave ljepotice...