U virtualnoj komemoraciji govorili su gradonačelnik Dubrovnika Mato Franković, dubrovačko-neretvanski župan Nikola Dobroslavić, direktor Zračne luke Dubrovnik Frano Luetić, zamjenik načelnika Općine Konavla Ivo Radonić te otpravnica poslova Veleposlanstva SAD-a Victoria Taylor.
Nakon toga u Memorijalnoj kući Ronalda Browna u vremenskim su se razmacima, u skladu s propisanim epidemiološkim mjerama, upisali u knjigu žalosti.
U ime Veleposlanstva SAD-a u knjigu žalosti upisao se voditelj odjela trgovinske razmjene Damjan Bencic.
Ron Brown rodio se u Washingtonu, a odrastao je u New Yorku u obitelji Afroamerikanaca srednje klase. Studirao je na Middlebury Collegeu. Služio je vojni rok u Južnoj Koreji i Europi, oženio se i završio studij prava. Radio je kao odvjetnik i lobist, imao je dužnosti u Demokratskoj stranci, a uspješno je sudjelovao i u predsjedničkoj kampanji Billa Clintona, koji ga je nakon pobjede na izborima 1993. godine imenovao ministrom trgovine.
Nedaleko od zračne luke u Čilipima, na području brda Sv. Ivana, 3. travnja 1996. u nevremenu se srušio američki vojni zrakoplov u kojem su bili ministar trgovine SAD-a Ronald Brown i 34 člana izaslanstva. Oni su se u Dubrovniku trebali sastati s hrvatskim dužnosnicima.
Svi su putnici poginuli, a među njima i dvoje hrvatskih državljana.
Nesreća u kojoj je stradao 1996. godine bila je treća zrakoplovna nesreća u hrvatskom zračnom prostoru. Američki zrakoplov Boeing 737, inače prenamijenjen u vojne svrhe iz komercijalnih, prevozio je Browna i njegove najbliže suradnike u Dubrovnik. Kako izvještava emisija Mayday, Brown je u ratom zahvaćena područja došao kako bi ponudio financijsku pomoć koja bi omogućila brži rast ekonomije zahvaćenih zemalja. Smatrao je da bi ekonomska stabilnost regije mogla učvrstiti tek nastali mir.
Tog dana su svi komercijalni letovi bili otkazani zbog lošeg vremena, kiše i bure. No, istraga je pokazala kako je za nesreću odgovoran pilot te loše navođenje na tlu, a ne nevrijeme. U nesreći je poginulo 34 ljudi, a jedina preživjela, stjuardesa Shelly Kelly umrla je doktorima na rukama.
Aerodrom godinama bio uništen
Osim kiše, bure i magle koja je prijetila američkoj delegaciji u zrakoplovu, pilot Ashley Davis nije znao da je zračni prostor i dalje pod oprezom zbog tek nedavno završenog Domovinskog rata.
Zbog promjene rute dodatno su kasnili na aerodrom u Čilipima koji godinama, također zbog rata, nije bio u pogonu. Zbog okupacije bio je zatvoren nekoliko godina, a četiri mjeseca nakon završetka rata na dubrovačkom području još uvijek nije imao svu potrebnu tehnologiju.
Za razliku od ostalih aerodroma u svijetu, dubrovački nije imao sofisticirane uređaje koji bi pomagali u slijetanju i polijetanju zrakoplova. Nije čak imao ni radar za slijetanje već je imao dva odašiljača koji su slali zrakoplovu signale. Kada bi piloti primili signal znali su gdje su te su se mogli orijentirati po karti dalje.
Piloti nisu dobili ni prvi signal kada im se javio iskusniji pilot te im preporučio da zbog lošeg vremena preusmjere let i slete u Split. Naravno, ministar Brown i ostali visoki službenici ne bi bili oduševljeni idejom dodatnog kašnjenja u Dubrovnik, pa je Davis odlučio ipak sletjeti u Dubrovnik.
Nešto prije tri sata poslijepodne, avion je nestao i nije se više javio dubrovačkim kontrolorima leta.
Nakon četiri sata potrage, pronađeni su ostaci Boeinga 737 na brdu Sveti Ivan. Stotinjak hrvatskih policajaca i vojnika pretraživalo je brdo i pronašlo stjuardesu Kelly u repu aviona, jedinom dijelu Boeinga koji je ostao čitav nakon pada.
Iako neki mediji tvrde da je Kelly bila u dobrom stanju kada su ju pronašli, s tek nekoliko masnica i ogrebotina, drugi pak tvrde da je pronađena onesviještena te ozlijeđene kralježnice. Nažalost, preminula je ubrzo od ozljeda.
Problemi u istrazi
Od samog početka istraživački tim bio je u lošoj poziciji. Za razliku od komercijalnih zrakoplova, ovaj vojni nije imao sustav za snimanje razgovora u kokpitu niti sustav za praćenje podataka leta. Ono što bio standard u komercijalnima, nije bilo potrebno u vojnim zrakoplovima.
Obzirom da su ostaci aviona pronađeni čak tri kilometra dalje od aerodroma, postavilo se pitanje kako je tako iskusna posada mogla skrenuti s kursa.
Istraga je pokazala da nije bio problem u signalima koji su navigirali avion prema zračnoj luci, već da su se pilot i kopilot odlučili na još stariji sustav navigacije, a koji je vjerojatno krivo izračunao kamo bi avion trebao ići.
No, još jedan veliki propust utjecao je na sudbinu putnika i posade. Naime, karta prema kojoj su letjeli nije imala točno propisane sigurnosne visine. Odnosno, avion je letio puno niže nego što je smio kad se krenuo spuštati u zračnu luku. To, kao i ostali čimbenici utjecalo je na stravičan ishod.
Boeing CT-43 nije bio ni dobro opremljen za takvo slijetanje. Finalno izvješće pokazalo je da je upravo više faktora uzrokovalo udar aviona u brdo. .