U Alkarskoj ergeli u Sinju ove godine očekuju pravi baby boom. U njihovim konjušnicama oždrijebit će se šestero ždrebadi, a toliko ih očekuju i u zemaljskom uzgoju, odnosno kod kobila u privatnom posjedu u Sinju i okolici.
Jedna ždrebica na svijet je stigla prije nekoliko tjedana, a glasovanjem putem Facebooka dobila je ime Lalka. Majka je kobila Luna, a otac pastuh Moro.
Od Lalke već sad očekuju da bude vrstan alkarski konj, a je li ona “ta”, znat će se tek za koju godinu kad prođe mnoge treninge.
Alkarski konj, naime, mora biti dobro naviknut i na ljude i gužvu, cjelodnevnu buku i vrućinu, mora ostati smiren i poslušan. Ali mora biti i brz i istrčati 160 metara za najviše 13 sekundi, što je pravilo Alke.
- Parove među konjima biramo po pastusima kojima raspolažemo. Pastuh mora biti ocijenjen i dodijeljen od uzgojne komisije. Novi pastuh dobije ograničenje od samo par kobila, a ako je od prije poznat po kvaliteti, može dobiti veći broj kobila - objašnjava nam Stipe Šimundža, direktor Alkarske ergele. Kaže kako se može dogoditi da kombinacija za koju su mislili da je savršena ne ispadne dobro.
I loši konji mogu imati dobru ždrebad
- Pretpostavka je da, ako su i majka i otac dobri, da ždrijebe ima veliku šansu postati dobar alkarski konj, a ako su loši, onda neće ni potomak valjati. Ali život nas stalno demantira u nečemu, pa tako i u tome - kaže nam Šimundža otkrivajući kako je on od mrske mu kobile dobio najdraže ždrijebe.
- To je bilo najveće iznenađenje. Bila je jedna kobila, ma nije mi bila draga nikako. Kad bih prolazio kraj nje, ne bih je ni pogledao. Zvala se Amulett. I baš ona oždrijebila mi je najdraže ždrijebe. Odmah se vidjelo da je na svijet donijela vrlo plemenitu životinju. Zove se Žitna - kaže Šimundža.
Što se tiče ovogodišnjeg broja ždrebadi, Šimundža kaže da su znali imati i osam mladih, a bilo je godina i kad su imali samo dvoje ždrebadi. Plan im je da se u budućnosti oždrijebi i po 10 kobila godišnje. Dodaje kako u ergeli još rade na “stvaranju” konja u tipu Alkar, koji će biti nalik na orijentalnoga konja kakav je bio 1715. godine, samo nešto krupniji od konja iz tog vremena.
Uvijek treba više konja
- Alka je napravljena po uzoru na tu godinu, a najvažniji dio Alke je konj. Ne možemo imati konja iz te godine, ali možemo ga pokušati uzgojiti što sličnijeg i prema našim potrebama. To smo počeli i idemo u tom pravcu. Konj bi trebao biti ugodna izgleda i plemenita držanja, sposoban istrčati u zadanom vremenu stazu, a pod punom opremom i jahačem – kaže Šimundža. Trenutačno je u ergeli 40 konja, ali znalo ih je biti i 50.
- Za Alku moramo imati spremno 27 konja. U pripreme ih uđe do 35, a bilo bi dobro da ih je i 40 jer uvijek ima nepredviđenih situacija, da neki konj nije spreman makar se radilo i o najmanjoj sportskoj ozljedi. Zbog pošasti konjske gripe 1988. nismo imali niti jednog zdravoga konja za Alku i sve je moralo biti pomaknuto dva tjedna – zaključuje Šimundža. Alkarska ergela osnovana je 2004. s ciljem proizvodnje konja za Alku.