Uđite djeco, ajte u kuću, s prozora trošne i u led okovane kućice viče baka Milica Paripović (78). Posljednja je i jedina stanarka kosinjskog zaselka Poljan, a u posjetu su joj stigli Alen Zorić, Ivica Marković i Joso Živković iz Hrvatske gorske službe spašavanja. Došli su joj donijeti osnovne životne potrepštine. Baka Milica udaljena je od najbliže trgovine 20-ak kilometara. Snijeg je zameo Miličin lički zaselak, čak se i HGSS-ovci do nje mogu probiti samo terencem.

Ne mogu živjeti u Ogulinu, među tolikim narodom..., baka Milica voli svoj zaselak

- Živim ovdje, u ovoj kući gotovo cijeli život. Prije pet godina mi je i suprug umro i otada smo tu samo ja i Mićo, moj mačak - kaže Milica. Dečkima iz gospićkog GSS-a je neizmjerno zahvalna. Mnogi su je pokušavali nagovoriti da odseli kćeri u Ogulin.

Sad tražimo sponzora da baki kupi mali frižider, dečki iz gospićkog GSS-a

- Bila sam kod kćeri, ali nakon tri dana sam htjela ići kući. Ne mogu ja tamo živjeti, među tolikim narodom. A nisam htjela ostati duže ni zbog Miće. Što bi ona jadan bez mene. A Mićo je rijetko dobar mačak, sve on zna - opisuje starica kojoj momci iz HGSS-a sada traže nekoga da joj sponzorira kupnju maloga frižidera kako bi u ljetnim mjesecima imala gdje čuvati namirnice.