Donosimo vam specijal o petorici junaka Domovinskog rata koji ne smiju biti zaboravljeni. O njima se rijetko govori i piše, o njima šira javnost malo ili gotovo ništa ne zna. Oni su istinski heroji, ljudi koji su se na samom početku agresije na Hrvatsku dobrovoljno javili braniti svoju zemlju, Žrtvovali se za dobrobit svog naroda. Svojim doprinosom, hrabrošću, iznimnim pothvatima, junačkim djelima na bojišnici, te časnim ponašanjem stvarali se i štitili ugled hrvatskih vojnika i bili primjer.
Peti članak govori o Renatu Rudiću, neustrašivom mladiću koji se nikad nije štedio kako bi pomagao drugima...
Sinjsko bojište, Kupres, Južno bojište, bitka za branu na Peruči, samo su neke od stotina bitaka u kojima je Renato Rudić sudjelovao. Nakon više od četiri godine rata, poginuo je pri samom kraju, 9. rujna 1995. godine u akciji kod sela Šajnovca kod Drvara.
Renato Rudić rodio se 1. kolovoza 1969. godine u Dicmu, kraj Sinja, gdje je završio osnovnu školu. Sa odličnim uspjehom, kao i srednju školu za strojarskog tehničara u Splitu, nakon čega je odslužio vojni rok u tadašnjoj JNA. Po povratku iz vojske nakratko se zaposlio, ali čim je počeo rat, za njega nije bilo dileme.
Prijavio se među prvima, još početkom 1991. godine, te je uskoro postao pripadnik 126. brigade Hrvatske vojske. U brigadi je obavljao sve dužnosti, od običnog vojnika do zapovjednika satnije.
' Bio je i vojnik i čovjek za primjer svima'
Suborci ga se sjećaju kao vrlo hrabrog i odlučnog, ali i uvijek veselog i nasmijanog, što nam je potvrdio i njegov prijatelj i suborac Marko Bilan:
- Renata sam poznavao od djetinjstva. Iz istog smo sela i bili smo prijatelji i prije rata. Bio je nevjerojatan čovjek, nesebičan, iskren, ali i odlučan do krajnosti. Kad je mislio da nešto treba napraviti, ništa ga nije moglo zaustaviti. Kad je počinjao rat, skupa smo se prijavili. Nismo pitali ništa, ni plaću ni ne znam što, bilo nam je na pameti samo jedna stvar, borba za Hrvatsku. Bio je strašno omiljen među suborcima, svi su ga voljeli. Ali bio je i strašno hrabar, nekad i previše pa ga je trebalo i zaustavljati. Nije se štedio, ništa mu nije bilo teško. Kad su u Šuici bili u okruženju, vozač autobusa je pobjegao, a Renato je sjeo za volan i izvukao vojsku. Jednostavno rečeno, bio je i vojnik i čovjek za primjer svima. Šteta je što takvi ljudi danas nisu u fokusu, kad vidimo o kome se danas sve priča, tko je gdje bio i što radio u ratu. Strašno mi je žao što je to tako - zaključio je Marko Bilan.
A o tome kakav je heroj Renato Rudić bio, možda najbolje govore riječi Ante Kotromanovića, jednog od zapovjednika 126. brigade:
- Kao jedan od zapovjednika 126. brigade i zapovjednik Operativne grupe Sinj, sretan sam što mi nije poginuo veći broj suboraca iako smo izvodili najteže napadne borbene zadaće. Zato ću za sada navesti samo ime Renata Rudića. Taj mladić bio je istinski junak, neustrašiv i, premda svjestan pogibelji, žrtvovao se spašavajući svoje suborce - rekao je jednom prigodom Kotromanović.
' Osobine koje je imao moj brat mogu imati samo iznimni ljudi'
Renatova sestra Sanja, kao i cijela obitelj, ponosni su na neizbrisivi trag koji je ostavio njihov Renato:
- Dok je ratovao, kad bi došao kući, nikad nije pričao što je vidio i doživio. Sa mnom bi kao mlađom sestrom uvijek razgovarao o temama koje su mene zanimale, pomagao mi i usmjeravao me. Sjećam se da bi kad god bi ušao u prostoriju nastala neka super pozitivna energija. Nakon njegove pogibije ponekad sam mislila da samo idealiziram svog obožavanog brata, idola iz djetinjstva. Ali onda sam s vremenom, kroz priče njegovih suboraca i drugih ljudi, ali i kroz svoja sjećanja, shvatila da osobine poput njegovih mogu imati samo iznimni ljudi - rekla nam je Sanja Rudić Vidan, sestra Renata Rudića.
Dnevnik Renata Rudića
Renato u dolascima s bojišta kući nikad nije govorio o ratnim strahotama, ali je zato vodio osobni dnevnik u koji je zapisivao svoje misli o ratu:
- Svaka pobjeda je barem jedan poraz. Pobjeda - trijumf ne postoji u ovom svijetu, u ovom životu. Konačna pobjeda, pobjeda bez poraza se nalazi u vječnosti.
Zapisao je i sljedeće:
- Jadan je onaj koji živi za sebe. Treba živjet sa svijetom i za svijet i u tom svijetu ćeš biti osuđen od sebičnjaka za koje ti živiš. Malo je onih koji omogućuju drugom sreću i ljubav, oni koji žive za druge, za svijet...