Obećao sam djedu da ću njegovo ime upisati u „Knjigu mrtvih“ jer je cijeli život išao na sprovode. Na žalost došao je u srijedu trenutak kad je on otišao i čim sredim knjigu onda ju zaključujem s njegovim imenom, kazao nam je Vladimir Spindler, (26) unuk Mije Tkalčeca iz Peteranca, pokraj Koprivnice, koji je postao poznat jer nikada nije propustio niti jedan sprovod u okolici.
Umro je 80. godini i sahranjen je prošle srijede u obiteljskoj grobnici uz svoju vjernu suprugu Milku Tkalčec, na lokalnom groblju u Sigetecu. Koliko je volio svoju ženu, koja je umrla prije 10 godina, govore i stihovi koji se nalaze u njegovoj knjizi u koju je upisivao sprovode.
-Zbogom prijatelji, zbogom dragi svi. Ja odlazim i nikada se neću vratiti. Nemojte nas zaboraviti i uvijek pokraj našeg groba jedan cvijetak ostavite. A sad draga ti nemoj više plakati, niti gorke suze liti, jer ja sam došao pokraj tebe vječni sanak sniti. U dubokoj tami skupa ćemo snivat san dok ne dođe sudnji dan – napisao je Mijo, nakon smrti neprežaljene supruge u svojoj „Knjizi mrtvih“.
Prema davno izrečenoj želji na posljednji počinak je ispraćen uz taktove „Tiho pojte maleni slavuji“. Uz istu pjesmu je sahranjena i njegova Milka.
Zadnjih mjesec dana nije mogao ići na sprovode jer se razbolio, da bi nakon par dana provedenih u bolnici umro. Koliko su ga sumještani štovali potvrđuje i brojka od gotovo tri tisuće ljudi koji su došli ispratiti Miju.
U grobnicu pokraj Milke, lijes s posmrtnim ostacima spustili su kolege iz DVD Peteranca, čiji je bio član sve do smrti.
Neobičan hobi
U sedam desetljeća Mijo je obišao više od 2580 sprovoda.
- Odmah nakon rata sam, kao dječak, s nekih sedam godina, otišao na pogreb susjede Jelke Globotek, koja je ubijena u dobi od 46 godina. Nakon toga sam redovito odlazio na sprovode, osim u vrijeme kad sam bio u vojsci ili kad sam bio bolestan - opisao nam je prije tri godine Mijo svoj neobičan “hobi”.
Do 2004. godine je, po svojoj računici, bio na oko 2000 sprovoda, a od tada je počeo voditi preciznu evidenciju u svojoj velikoj bilježnici. Uz ime i prezime umrle osobe, Mijo je upisivao mjesto ukopa, godine starosti, datum sprovoda te je li na posljednjem ispraćaju bilo glazbe i koliko je bilo glazbenika.
Uvijek je bio u prvim redovima na groblju. Dok je bio mlađi, obavezno je nosio raspelo na čelu pogrebne povorke. U jednom danu bio je najviše na tri sprovoda, a prisjetio se i sprovoda kad su tri osobe iz jedne obitelji pokopane istodobno.
- Najviše me smeta kad pojedinci dođu na sprovod reda radi ili imaju žvakaću gumu u ustima, a to pokazuje da nemaju nimalo sućuti. Dolaze kako bi se vidjeli i međusobno porazgovarali. Umjesto da pokojnika dostojanstveno isprate - kazao je Mijo.