Na mene je otvoren lov kao na divlju svinju. Samo još ne pucaju, rekao je Zdravko Mamić u travnju 2014. godine. Tri godine poslije toga na njega je i pucano. BBB-ovci će to nazvati “Kronologija jednog ludila”, Mamićeve pristaše “Kronologija jednog uspjeha”. Kako god, kronologija Mamićevih ispada počela je 1992., kad je, prijeteći batinama, otjerao Josipa Šoića, predsjednika tadašnjeg HAŠK Građanskog, koji se spasio bijegom preko ograde Maksimira.
Dvije godine poslije, tvrde navijači, napao je u Auxerreu delegata utakmice, pa je Dinamo izbačen iz Europe. Zdravko se, tvrde u ZZD-u, tad koristio imenom Majan Dabić.
Nije prošla ni godina dana, a Zdravko je opet bio u “elementu”. U središtu Zagreba, na križanju Tesline i Gajeve ulice, fizički je napao policajca, koji je pozvao pauk. Morao je na sud, tamo su se opet posvađali, vrijeđali, umalo i potukli...
Potom su na red došli novinari. Kristijana Toplaka lovio je po Maksimiru, a Dubravka Sušeca gađao je posudom za sol u glavu...
No kad su se izredali policajci, sportski dužnosnici i novinari, na red su došli - političari.
- Mesić mi je mojom štakom razbio glavu - vikao je Mamić u uredu gradonačelnice 2003. nakon što se potukao s Miljenkom Mesićem, pročelnikom gradskog Zavoda za planiranje. Epilog? Mamić je završio na Rebru a Mesić u Traumatološkoj.
U bolnici im se umalo pridružio i šef riječke POA-e Nikola Mandekić, kojem je Zdravko u loži Maksimira, pred očima šefa zagrebačke policije, opalio šamar.
Nije Mamić mogao dugo bez medijske pažnje, pa je verbalno, a kažu svjedoci i fizički, napao Vahida Halilhodžića vrijeđajući mu “muslimansku majku”, a potom i ministra Željka Jovanovića, također mu spočitavši podrijetlo. U cijeloj toj priči Mamić je nekoliko puta bio i žrtva mafijaškog pritiska.
- Braća Kašmiri su putem bosanskog i srpskog podzemlja poslala ljude da naplate neki dug. Dobro ste me čuli, srpsko i bosansko podzemlje - ispričao je Zdravko Mamić.
Tvrdio je da ga pokušavaju likvidirati.
- Prijetilo mi se nožem. Navijač je na prosvjed došao naoružan, svi su to vidjeli i nitko nije ništa rekao. On će možda ubiti moju kćer, tko kaže da neće napasti moju obitelj - vikao je Mamić, dotaknuvši se nereda u Temišvaru, kad ga je napala skupina navijača.
- Bio je to čisti pokušaj ubojstva nemoćnog čovjeka, a nitko nije reagirao. Da sam zastao, pitao ih zašto to rade, njih 100 bi krenulo na mene - kaže Mamić.
Jučer u Hercegovini atentatori su otišli najdalje. Metak. Nasreću, preživio je...