Pred nekad slavnom i velikom čakovečkom tvornicom pletiva MTČ nalaze se samo tužna lica. Radnici šutke sjede na stubama. Većina ih je sjedila u pogonu. Stiskali su se na teretnim kolicima na kojima su još nedavno prevozili kilograme pletiva, znajući da tek onaj do njega razumije kako im je. Meuđ 170 štrajkaša koji već dva mjeseca nisu dobili plaću pronašli smo i MTČ-ove rekordere po stažu. Zlatko Đura (58), Jelena Ganzer (55), Franjo Rožman (58) i Ljiljana Cmrečnjak (55) cijeli su život proveli u tvornici pletiva. Sjećaju se mnogo boljih vremena, u kojima je bilo časno raditi u tekstilnom divu.
- MTČ je na vrhuncu bio 80-ih godina. Radili smo s veseljem i primali velike plaće. Nitko nas nije vukao za nos. Poštovali smo šefove, a oni su poštovali nas - ispričala nam je Ljiljana Cmrečnjak, predradnica na bojanju prediva koja tu radi 38 godina. Proglasili su je tehnološkim viškom pa će raditi do kraja godine. Bez plaće, sa suprugom i dva nezaposlena sina živi od suprugove mirovine.
- Počela sam raditi na Hrvatsko proljeće, a završit ću na hrvatski sumrak - govori nam kroz suze. Bez toplog obroka i dodatka na staž trebala bi dobiti tek 1800 kuna. MTČ je nekad zapošljavao 3500 ljudi i proizvodio sto tona pletiva na mjesec, a danas jedva dostigne 30 tona, kako nam je objasnio djelatnik Branimir Novak (55), koji radi u MTČ-u pune 32 godine.
- Nekad sam na posao dolazio s ponosom. Dizali smo kredite, kupovali aute, a svaki treći mjesec dobivali smo dodatnu plaću jer je firma dobro poslovala - prisjeća se Branimir. A onda je, kaže, došla privatizacija, a tvornica se rascjepkala na devet tvrtki, od kojih su tri u stečaju.
- Uprava se mijenjala deset puta. Svi su oni znali raditi za svoj džep, ali ne i za naš - kazao je pitajući se koliko će još dugo dika međimurskog kraja biti “u pogonu”.
I U VARTEKSU NA MINIMALCU
U varaždinskoj tvornici Varteks danas je 2800 zaposlenih, a radnici veĆinom imaju minimalne plaĆe. Mnogo ih pamti zlatno doba ove tvrtke tijekom 80-tih godina.
- U Varteksu je tad bilo oko 10.000 zaposlenih, 50 posto prodaje odnosilo se na izvoz - rekao nam je Ivan Škorjanec, koji u varaždinskoj tvornici radi veĆ 47 godina.
"U INKER SMO DOLAZILI S LJUBAVLJU, A SAD SMO NA ULICI"
Na posao sam nekad išla s ljubavlju. Tvornica mi je '70-ih i '80-ih bila drugi dom. Dobro smo se slagali i šalili. Danas ne postoji šala koja može nasmijati radnika Inkera, ispriČala je Katica Herceg (53), radnica tvornice keramike u Zaprešiću. Našla se na popisu 170 radnika koje je uprava zbog krize odluČila otpustiti. Radit Će još samo do kraja godine. Radnici pod otkaznim rokom radije se sjećaju lijepih dana.
- Od poČetka privatizacije promijenili smo pet vlasnika. Nisu ništa ulagali, a govorili su da treba otpuštati radnike da bi se bolje poslovalo. To bolje nikada nije došlo. Netko isisava novac iz tvornice - tvrde svjesni da ih u njihovim godinama nitko neće zaposliti.