Nagrada učeniku koji je najbolje riješio test informatike i matematike na državnoj maturi ove se godine dodjeljuje se na inicijativu Borisa Sakača, doajena hrvatske informatike i dugogodišnjeg savjetnika Međunarodnoga olimpijskog odbora u Lausannei koji je sudjelovao u informatičkoj potpori na Olimpijskim igrama od 1984. do 2010. godine, kao dodatna motivacija učenicima srednjih škola, kako bi hrvatski mladi naraštaji bili što više digitalno pismeni u doba informatičke revolucije. 

TIm povodom, na samoj svečanoj dodjeli nagrade, razgovarali smo s gospodinom Sakačem.

Zašto su važne ove nagrade? Zašto je važno nagrađivati i prepoznavati najbolje?
Mislim da bi društvo moralo prepoznati najbolje i njima se diviti. Uspjeh koji je postigao Marko Rajković je jedinstven. Biti tako dobar u svim predmetima, to zahtijeva ogroman rad, zalaganje, to nije došlo s neba. I zato mi je drago da takvi ljudi budu prepoznati u javnosti. Nama treba puno takvih mladih.

Što treba napraviti da mladi ostanu u Hrvatskoj?
Nije uvijek sve u novcu. Upoznao sam masu ljudi koji su razočarani otišli sa Zapada i vratili se. Puno bitnije je da dobijete priznanje za svoj rad. Mogućnost da ljudi prepoznaju da ih sredina cijeni, da imaju šanse da napreduju zahvaljujući radu, to je nešto što će zadržati mlade. Mi ne možemo konkurirati s plaćama nizu zapadnih zemalja. Ali možemo možemo učiniti da se ljudi osjećaju zadovoljni i ponosni na ono što su učinili.

Što biste poručili mladima uz svoje bogato životno iskustvo?
Čovjek se uvijek najbolje osjeća kod kuće, u svojoj domovini. Sreo sam puno ljudi prve generacije useljenika po cijelom svijetu, koji su u suštini nesretni. Iako možda materijalno žive bolje, ali svi čekaju taj trenutak kada će otići doma, na more, na Jadran, ovdje. Tako i ja. Imao sam šanse živjeti i raditi vani, ali uvijek sam se vraćao.