Davor Batrac (40) iz Donje Motičine nedaleko od Našica obrani grada heroja pridružio se nedugo nakon što je s osmoricom Hrvata pobjegao iz JNA u kolovozu 1991. godine.
- Bio je to pakao! Vjerovali smo da možemo obraniti grad do dolaska pomoći. No početkom studenog shvatili smo da pojačanje neće pristići - prisjeća se Davor.
Četnici su ga zarobili na njegov rođendan 18. studenog. Odveli su ga u logor u Stajićevo pa u Niš. Tamo su mu sudili za bijeg iz JNA. Dobio je šest godina. Kaznu je trebao služiti u Valjevu, no nakon dva mjeseca odveli su ga u Beograd i ubrzo razmijenili. U ožujku 1993. ponovno se aktivirao. Priključio se III. gardijskoj brigadi.
- Skoro pola godine sam proveo na raznim rehabilitacijama. U ožujku 1993. godine ponovo sam se aktivirao priključivši se III. Gardijskoj brigadi - priča umirovljeni branitelj.
Međutim, uoči Bljeska morao je otići na bolovanje. Nikad se nije vratio u aktivnu vojnu službu. Tada mu je počeo novi pakao - alkohol. Dugo se borio s ovisnošću, a pomiješane alkohol i PTSP nazvao je “atomskom bombom”. Iz pakla ovisnosti izvukli su ga prijatelji fratri.
U međuvremenu se zaljubio u prijateljicu iz osnovne škole, Senku, i odlučio se s njome vjenčati. Jedini uvjet je bio da on odredi datum svadbe. Nije dugo razmišljao. Odabrao je 18. studeni.
O svom životu branitelj će pisati u knjizi. U njoj će opisati svoje ratne dane, ali i pet mjeseci zatočeništva u Stajićevu, Nišu, Valjevu i Beogradu.
- Svećenik Josip Šoštarić, koji je sada na službi u Šarengradu, dugo me nagovarao da zapišem sve što sam proživio. Tvrdio je da sam upravo zbog slučajnosti podudaranja tri ključna nadnevka u mom životu karizmatična osoba, priča Davor Batrac.