Sve bih dao, svoju ruku, nogu, samo da ponovno vidim bager, sjednem za njega i radim. Nakon što su mi dijagnosticirali glaukom, cijeli mi se život srušio. Bože, pa zašto meni, pita se Branko Vrebac (35) iz Pule. Sve je počelo prije dvije godine neizdrživim glavoboljama. Do tada je radio u građevinskoj tvrtki, no sad je na bolovanju. Iako je gazda dobar, boji se da ne izgubi posao.
- Noćima sanjam da vozim bager. Nekad sam njegovom lopatom dizao pivske boce, a danas ne vidim ništa. Ljudi su mi tek siluete, a prepoznajem ih po glasu. Od te bolesti na kraju potpuno oslijepiš, a to ne mogu podnijeti - kazao je Branko. Prošao je pet operacija, četiri mjeseca proveo u bolnicama, a pomoći nema. Živi u 20-ak četvornih metara podstanarskog stana koji plaća 1300 kuna, a na bolovanju dobiva 2600 kuna.
- Saznao sam za kliniku u Padovi i želja mi je otići na operaciju barem jednog oka. No operacija je 15.000 eura, a nemam toliko novca. Znam da ima puno djece kojima treba pomoć, ali ja želim opet vidjeti sunce - govori Branko. Auto je prodao čim je saznao za dijagnozu jer nije želio jednog dana pregaziti dijete ili pješaka. Odbili su mu dvije molbe za invalidninom jer liječenje traje.



OD DJETINJSTVA JE NA INZULINU
Kao šestogodišnji dječak Branko je doživio šok jer su ga iz sna probudile maškare koje je ugledao na prozoru i zanijemio je od šoka. Od tada je na inzulinu. Pomoći mu možete uplatom na: Branko Vrebac, Hypo banka, tekući račun: 3210305534