Neke od HDZ-ovih kandidata znam, Plenkovića znam godinama. Prema onome što ja znam on bi pripadao liberalnoj struji SDP-a. Što Plenković radi u HDZ-u, to ne znam, javno je izjavio Zoran Milanović kao hrvatski premijer 24. lipnja 2016. godine, tri dana nakon što je tad 46-godišnji Andrej Plenković trijumfirao na unutarstranačkim izborima i skrenuti do tada "tvrdi" Karamarkov HDZ zdesna prema centru, odnosno Bruxellesu.
Obojica su bila u najboljim godinama za političara, energični, elokventni i inteligentni, s barem 15 kilograma mršaviji nego danas.
Samo nekoliko dana poslije, 28. lipnja te godine Ivan Račan objavio je na Facebooku fotografiju njih dvojice kako se na nekom skupu prijateljski grle, baš srdačno. Ali to je bilo to. Uslijedio je gadan feud koji traje godinama.
Plenković je tad bio puno suzdržaniji nego dana, Milanović je napao prvi i od lipnja 2016. - dakle već gotovo osam godina - traje feud nekadašnjih "frendova". Ovako je to izgledalo nekoć...
Bilo je to vrijeme žestokog obračuna SDP-a, koji je tad bio na vlasti i mladog lava HDZ.a. Nekih dva mjeseca kasnije, u kolovozu 2016. u javnost je procurila snimka razgovora Milanovića s Klemmom, Jukićem i drugim "šatorašima", gdje se čulo da tadašnji premijer govori:
"Moja stara nije bila vojni lekar kao Plenkovićeva!"
Naime, doktorica Vjekoslava Raos-Plenković, kardiologinja i Andrejeva majka, 1991. godine radila je u KB Dubrava dok je tamo bila JNA i Milanović je očito smatrao da će, šireći podrugljivim načinom tu priču, poljuljati povjerenje šatoraša u Plenkovićev HDZ. Milanović je tog dana prešao crvenu liniju i više nije bilo povratka, on i Plenković do danas su ostali zakleti neprijatelji.
Obojica počeli kod Mate Granića, kao i Kolinda, Jandroković...
Upomoć Andreju Plenkoviću uskočio je Slaven Letica i rekao da je kao savjetnik Franje Tuđmana pregovarao s predstavnicima JNA o odlasku, naglasio da je Vjekoslava Raos-Plenković bila apsolutno lojalna Hrvatskoj i da je odbila otići s JNA, uključivala KB u sustav nove države. Hvalili su je liječnik Milan Kujundžić, najugledniji kolege, čak se s Kaptola moglo čuti da je Plenkovićeva majka svojedobno liječila i samoga kardinala Franju Kuharića.
- Milanović se drznuo, koliko sam uspio čuti snimke, spomenuti moju majku. To je, koliko je meni poznato, slučaj bez presedana u hrvatskoj politici... Nikada mi, baš nikada, neće pasti na pamet nešto takvo reći o bilo čijem članu obitelji. I to je ono što nas razlikuje. Razlikuje nas jesmo li diletanti ili smo ozbiljni državnici - odgovorio je Plenković.
A bili su si dobri i imali puno toga zajedničkoga. Primjerice, obojica su djeca diplomatske škole u Ministarstvu vanjskih poslova Mate Granića. On je resor vodio od 1993. sve do 2000. Dakle, na samom početku 90-ih Plenković je bio u prvoj, a Milanović u drugoj polovici svojih 20-ih i njih dvojica bili su u vrijeme najdramatičnijih vanjskopolitičkih bitaka Republike Hrvatske. Od kasnije istaknutih HDZ-ovaca tu su bili i Kolinda Grabar Kitarović te Gordan Jandroković, a od SDP-ovaca Joško Klisović i Orsat Miljenić. Slagali su se, kažu poznavatelji tadašnjih prilika, izvanredno. Puno bolje nego, primjerice, Plenković i Kolinda. Uzajamno su se vezivali prijateljstvima, čak i kumstvima.
Stručnjaci kao što su Ivan Šimonović i Vladimir Drobnjak na sva usta su hvalili sposobnosti mladoga Plenkovića, a i Milanović je uživao glas sposobnog i vrijednog mladog diplomata. 1993. Milanović se zaposlio u Ministarstvu vanjskih poslova - pazite sad ovo - u uredu zamjenika ministra vanjskih poslova Ive Sanadera!
Potom je bio u OESS-ovoj mirovnoj misiji u Nagorno Karabahu, regiji oko koje su ratovali Armenija i Azerbejdžan. Pa lagano savjetnik u misiji Republike Hrvatske pri EU-u i NATO-u u Bruxellesu.
Kako je Plenković završio na ledu kod Sanadera
Plenković je pak krenuo s europskom karijerom 1991. i postao predsjednik Udruge europskih studenata prava. Kao student stjecao je praksu u Europskom parlamentu i radio u europskoj misiji pri EU 1993. i 1994. Odatle, primjerice, dosta godina poslije, sklonost nekih krugova u HDZ-u da obojici na ime dodaju prefiks "briselski". Zoki Briselski i Andrej, također.
Imali su, dakle, puno toga zajedničkoga dok se 1999. godine, kad je umro Franjo Tuđman i raspala se vlada HDZ-a, Milanović nije upisao u SDP. Mladi Plenković je, pak, vodio kampanju Mate Granića na predsjedničkim izborima te godine. Nedugo potom mladi i neiskusni Plenković stao je na žulj Ivi Sanaderu odbivši mu poslušnost pa nije prihvatio mjesto zamjenika Vladimiru Drobnjaku kao šefu pregovaračkog tima u procesu približavanja Hrvatske EU-u. Neko vrijeme bio je na ledu.
Milanović je pak u međuvremenu politički put nastavio uz Ivicu Račana, naslijedio ga nakon smrti i postao premijer. Za to vrijeme, Plenković je "odleđen" u HDZ-u i otišao je kao zastupnik u Europski parlament. Vratit će se doma s krizom u koju je HDZ uveo Karamarko. I tu kreće velika bitka dojučerašnjih briselskih frendova koja će, kako sad stvari stoje, epilog imati na parlamentarnim izborima 17. travnja.