Na zagrebačkoj Knežiji od utorka do subote održava se Europsko prvenstvo trkaćih automobila na daljinske upravljače na kojem sudjeluje osamdeset šest vozača iz šesnaest europskih država. Od Slovenije, Velike Britanije, Italije, Francuske.
86 vozača iz 16 europskih zemalja
Nije ovo prvi put da je Zagreb domaćin jednog ovakvog natjecanja, no ove su godine novitet i utrke električnih trkaćih automobila kakvih nije bilo ranije.
Automodelarstvo je gradnja i natjecanje daljinski upravljanim modelima automobila koji su, gotovo po svemu, osim po veličini isti kao i - pravi automobili. Modeli su mahom umanjene replike stvarnih trkaćih auta, terenaca i kamiona, a izgrađeni u omjerima od 1:5 pa do 1:36 veličine.
Replike trkaćih auta manje i do osam puta
Zvonimir Matošić, predsjednik Hrvatskog automodelarskog saveza koji više od dva desetljeća i sam vozi, te promovira ovaj tehnički sport i tehničku kulturu i upravlja Miniautodromom Ayrton Senna, za 24sata objašnjava o kakvim je 'autićima' riječ.
“To su radioupravljani automodeli pravih trkaćih auta. Ovogodišnje Europsko prvenstvu je u klasi 1:8, dakle, osam puta su manji od stvarnih. Modeli su na pogon od četiri korača, motor im je oko 3,5 kubika, imaju kvačilo, četiri gume, a gorivo su im benzin, alkohol i nitrometan, ili baterije kod ovih električnih“, rekao je Matošić za 24sata.
Prvi je ovo puta da se u Europi održava i natjecanje trkaćih elektroautomobila koji su brži od ovih benzinaca ili nitrometanaca, ali njihova baterija ima ograničen kapacitet.
Na pisti dugoj 296 metara autići idu i do 150 km/h
“Najdužu vožnju koju elektroautić može izdržati, brzinom i do 150 km/h je oko sedam minuta, pa se baterija mijenja i puni. Daljinski upravljač je svugdje isti, lijevo - desno, gas kočnica, sve isto kao na normalnom autu, samo ne radite to s nogama, nego rukama“, objašnjava.
Karoserije, pak, moraju biti kopije originala, a većina GT autića su Zondini ili Ferrarijevi zbog njihove odlične aerodinamike.
“Pista na Knežiji, jedina ovakva u gradu, duga je 296 metara. Na našem pravcu elektroautići mogu ići i do stotke, svi drugi nešto malo jače. Najbrži krug ikad odvezen je sedam sekundi na 296 metara. Ali nije poanta da jure na pravcu, nego i da savladavaju zavoje“, dodaje.
Ako želite imati autić koji može sudjelovati na europskim i svjetskim natjecanjima, u njega biste, prema Matošiću, trebali uložiti i do tri tisuće eura.
I do tri tisuće eura za mini jurilicu
“Sama šasija ide od osamsto eura i više, a onda dijelovi i sva ostala oprema. Može biti jako skupo ako se želite natjecati, ali ako se bavite ovim iz ljubavi i služi vam i kao psihoterapija, onda to dođe kao i ribičija, nogomet, bilo koji drugi sport“, kaže.
Dok pod ogromnim šatorom vozači iz cijele Europe održavaju i čiste svoje autići, Matošić nam objašnjava proceduru izlaska na pistu.
“Prije izlaska na pistu, svaki autić na licu mjesta prolazi kroz tehnički pregled. Ako neki dio nije u skladu sa specifikacijama i propisanim pravilima, vraćamo ga i ne može van. Za svaku su klasu točno propisani dijelovi. Minimalna težina, gabariti, svi recimo moramo imati iste, tzv. monogume“, objašnjava.
Potom ga tehnički inspektor markira ako je 'uredan' i tek onda čeka red za pistu.
“U subotu će se natjecati u tri kategorije: benzinci, nitrometanci i električni. Do subote svaki dan imaju treninge koji ne traju duže od deset minuta. A od subote popodne idu utrke“, dodaje.
Tehnička kultura i automodelarstvo kod nas posve zanemareni
Tehnička kultura, smatra Matošić, kod nas je potpunosti zanemarena.
“Nije da se ovim bave samo ljudi koji su inženjeri strojarstva, mehanike ili građevine. Ima tu raznih struka, a ima i žena. Mladi ne znaju uzeti šarafciger u ruke, spojiti nešto, tehnički su posve nepismeni i neobrazovani, to je poraz našeg društva“, dodaje.
Iako u Hrvatskoj nema mnogo vozačica trkaćih automobila, brojne su, ipak, pratnja muževima, braći i prijateljima.
"Žene bolje voze, nježnije postupaju s upravljačima i preciznije su"
“Moja se supruga naviknula, u ovome sam od osamdesetih godina. Pametnija je, pa je popustila. Ali žene se u ovom kontekstu dijele u dvije grupe: jedne ovo ne podnose, a druge fanatično hodaju naokolo s muževima i podržavaju ih“, otkriva.
Na koncu razgovora i zaključuje:“Iako se ovo doživljava kao tipično 'muška zabava', poanta je da su žene, kada voze trkaće aute, puno bolje od muškaraca. Nježnije postupaju s upravljačima, precizniji su im pokreti i vid, muškarci vrlo često to 'agresivno' i 'silovito' guraju.“