Koče li konzervatori investicije u Hrvatskoj ili ne bila je tema okruglog stola “Konzervatorski zavodi i investitori” u organizaciji Političke akademije HNS-a. Povod su nedavni događaji s Brijuni rivijerom (otok Sv. Katarina i monumenti), dubrovačkim ljetnikovcima...

Investitori prtišču 

I premda su svi izlagači, mahom konzervatori i arhitekti, pomirljivo ukazivali na važnost suradnje dviju strana, suptilno ukazujući na pritisak investitora na konzervatore kako bi dobili dozvole, situacija se zahuktala kad se pojavio ministar gospodarstva Radimir Čačić!

- Red, rad i odgovornost struke je važna, no pristup nije dobar! Ne postoje svete krave, konzervatori su elitisti i koče razvoj umjesto da budu u službi društvene koristi! – obrušio se Čačić na konzervatore, no nije ponudio rješenje. Izravno je optužio konzervatore da su potkupljivi i u toj kategoriji jednaki investitorima. Smatra da se korupcija može spriječiti tako da se na jednoj poziciji unutar zavoda ne može provesti dulje od osam godina.

Ministrica Andrea Zlatar Violić smatra da su za događaje na otoku Sv. Katarina i Monumenti odgovorni oni koji izdaju dozvole, a to je Grad Pula. No, problem je riješen i Danko Končar ipak će na toj lokaciji dobiti koncesiju na 50 godina i moći će realizirati projekt marine i hotela, kao što je bilo i planirano. Kako je potvrdila ministrica, poništen je upis lokacije u registar kulturnih dobara te će ulaganje teško 226 mil. kuna biti moguće prema uvjetima po kojima je Končarova tvrtka u travnju i dobila koncesiju.

Hrvoje Hrabak, predsjednik Udruženja hrvatskih arhitekata, navodi apsurd javnog i privatnog partnerstva pri uređenju dubrovačkih ljetnikovaca gdje nisu postavljeni jasni uvjeti suradnje pa dolazi do kršenja normi struke, ali i devastiranja baštine. Kao nesuradnju navodi i uređenje donjogradskog bloka Cvjetni. Pritisak na konzervatore je i novi zakon o legalizaciji bespravnih objekata koji omogućuje da se i nelegalni objekti u zaštićenim zonama ozakone, o čemu se javno ne govori.

Konzervatori bez plana

Zaključeno je da konzervatorska praksa nije dovoljno planirana i da se zaštita povijesnih jezgara treba osuvremeniti u skladu s potrebama društva. Primjeri su kazališta i muzeji preuređeni od željezničkih postaja.