Dobar dan, uđite, veselo nas pozdravlja časna sestra Samuela Premužić (68) na vratima sobice u samostanu Družbe sestara Naše Gospe na zagrebačkom Bukovcu. Po radnom stolu razbacana je komušina (suhi listovi kukuruza) iz koje, kao nekim čudom, pod njezinim vještim prstima nastaju čarobni anđeli.
POGLEDAJTE VIDEO:
Tisuću komada eko anđela samo je jedna od brojnih narudžbi kojima je Samuela zasuta u božićno vrijeme. Ova časna uistinu je jedinstvena - od prirodnih materijala i otpadaka koje joj prijatelji skupljaju po cijeloj Hrvatskoj izrađuje anđele, svece, jaslice i druge figurice.
Kamo god prođe, kaže, pronalazi Božje otiske u prirodi, koje potom pretvara u umjetnine. Ona je jedina u Hrvatskoj izradila eko jaslice u prirodnoj veličini, a nalaze se u Etnografskome muzeju.
- I prije nego što sam došla u samostan, u meni je postojala ljubav prema umjetnosti. Rođena sam u velikoj obitelji, uz devetero braće i sestara. Danas mi jako koristi iskustvo iz školskih dana, kad smo za Božić izrađivali lutkice od krep papira, celofana i stare odjeće. Zahvalna sam svojim poglavarima što su mi dopustili da nastavim stvarati umjetnost - govori nam Samuela. Do sada je izradila više od tisuću jaslica. I sve poklonila. Iako joj je teško reći koje su joj jaslice najdraže, posebno se osjećala kad ih je izrađivala za Ured predsjednice 2015. - Predsjednica Kolinda Grabar Kitarović zaželjela je jaslice i nakit za bor. Bila sam sretna. Iako nikad ne radim razliku i za mene je svaki rad poseban, te predsjedničke jaslice su mi posebno drage i osjećala sam veliku zahvalnost. Figurice i štalica koju sam napravila za nju baš su mi sjele. I kad se kitio bor, predsjednica ga je cijelo vrijeme kitila s nama. Doživjela sam je kao jako toplu, dragu, jednostavnu ženu. Ma svi iz njezina ureda baš su bili predivni - iskreno nam priznaje Samuela.
Budući da je poznata kao časna s motornom pilom, s kojom obrađuje panjeve kako bi dobila obrise štalice, pitamo je gdje joj je mašina. Smije se i kaže da je motorka u podrumu njezina samostana u kojem radi sve grublje radove. - Što je panj kvrgaviji, što ima više krakova, to je bolji i pogodniji za jaslice. Motornu pilu koristim isključivo za izradu štalice, a najviše volim štalice od drveta. Kad dobijem veliki panj, on se mora oblikovati. Motorka mi pomaže izrezbariti ga do željenog oblika - objašnjava časna Samuela. Pitamo je da li joj je teško raditi s motorkom, a ona spremno odgovara:
- Ma ne! Motorka je lagana i prilagođena meni. Kad sam prvi puta upalila cirkular, komad drveta koji sam ispilila tako me je opalio da sam bol zapamtila za sva vremena. I zbog toga sam kasnije s motornom pilom bila puno pametnija. S njom radim već 23 godine i nisam se nikad ozlijedila. S obzirom na to da je izradila više od tisuću štalica, pitamo je koja joj je štalica najdraža.
Razmišlja dugo pa diplomatski odgovara: - Kad radim štalicu, ta mi je najdraža. Onda izrađujem drugu, pa mi je ta najdraža. Sve su mi jednako drage.
- Tu nema razlike, za mene je svaki rad poseban i jednako mi je drag. Komušina je jednaka, samo je veličina različita. Kad su mi Hrvatska kuća i Etnografski muzej naručili figuru Gospe koja uči Isusa hodati u prirodnoj veličini, zastala sam i nije mi bilo jasno kako ću to napraviti od tih malih komadića komušine. Napravila sam kostur od papira i obložila ga tim suhim listovima kukuruza. To mi je izgledalo dosta ružno. Razmišljala sam što ću i doslovno napravila plašt te obukla Gospu u slavonska omeđena polja. Kasnije sam se smijala sama sebi, ali baš je dobro ispalo. Nakon te Gospe napravila sam i Josipa, ali je bio malo veći od nje, pa potom i Sveta tri kralja. Uvijek će istaknuti kako ne radi sama, nego s njom rade i prijatelji.
- Baš sam iz Stubičkih Toplica dobila kamiončić predivnih panjeva. Nasreću, još ima dobrih ljudi koji me opskrbljuju komušinom i raznim eko materijalima - kaže časna Samuela. Do prije četiri godine s vrtićkom je djecom radila štalice, nakit i učila ih što mogu napraviti s uvenulim cvijetom. Zbog bolesti je morala prestati. - Dragi Bog mi je širom otvorio vrata i dao da redovničke dane mogu provesti u radu, ljubavi, darivanju te da kroz ove sitnice mogu činiti mnoga dobra. To me održava na životu i daje snagu za dalje - rekla je na rastanku časna sestra Samuela.