Ivo Sanader pokazao se kao vizionar.

Nije htio u svom premijerskom mandatu dovršiti Sveučilišnu bolnicu u zagrebačkom Blatu, već je isforsirao gradnju velebne Arene preko puta. U kojoj će se sada smještati oboljeli od korone, oni koji nemaju mjesta u zagrebačkim bolnicama.

Znao je Ćaća što radi.

Može li se to, bez sarkazma, reći i za Andreja Plenkovića?

Nervozan i bahat

Jučer je premijer pobjegao od novinara koji su ga htjeli pitati o novim epidemiološkim mjerama. Vrlo nervozno, za neke i bahato, obračunavao se sa saborskom oporbom. Gledao je kako oporba napušta Sabornicu. Branio je ministra Tomislava Ćorića kojega je sve teže braniti. Satima je smišljao nove mjere za obuzdavanje korone. Koja je eksplodirala upravo zbog njegove kolebljive politike.

Ne bi se reklo da premijer, onaj koji se hvalio da se "u krizi poznaju lideri", drži stvari pod kontrolom. Pogotovo se to ne može reći na dan kad je Hrvatska probila brojku od četiri tisuće novozaraženih. U koje se, nekim čudom, ne ubrajaju antigenskki testovi u Zagrebu.

Ali se ubraja eksplozija novozaraženih u Vukovarsko-srijemskoj županiji.

Zapravo, jedina stvar nad kojom premijer danas nastoji sačuvati kontrolu jest njegov opstanak na vlasti.

Gubi kontrolu

Nije sačuvao kontrolu nad širenjem epidemije, slušajući savjete onih koji su umanjivali prijetnju i govorili ono što premijer želi čuti, umjesto savjeta stručnjaka koji su najavljivali ovakav scenarij. Nije sačuvao kontrolu nad zdravstvenim sustavom, koji se raspao pod pritiskom novozaraženih. Ono najgore, nije sačuvao kontrolu nad ljudskim životima.

A nije sačuvao kontrolu ni nad ekonomijom, u čijem je interesu navodno odgađao uvođenje strožih mjera, da bi sada krenuo u zatvaranje ugostiteljskih objekata, dok je istodobno 40 tisuća ljudi - gotovo cijeli jedan grad - u samoizolaciji. 

Plenković je u cilju opstanka na vlasti tolerirao stvari koje su mu se uklapale u agendu i kojom je nastojao izbjeći politički pritisak, da bi se sada to, u sklopu novih mjera, slomilo na egzistenciji ljudi koji će gubiti poslove.

Ceh plaćaju građani

Vukovar, Torcida, crkvene procesije i političke manifestacije prevagnule su pred zdravljem, sigurnošću, ekonomijom. Cijenu za to, nažalost, plaćaju građani, a ne premijer.

Nervozne Plenkovićeve reakcije, svađa s oporbom, izbjegavanje novinara, otkazivanje presica Kriznog stožera i odgađanje službene objave novih mjera pokazuju da premijer više ne zna što radi.

Istodobno balansira proračun, ekonomiju, koronu i korupciju.

Previše i za takvog žonglera kakav je Plenković.

Tresu mu se ruke

Čak i rasprava o povjerenju Tomislavu Ćoriću zvuči poznato. Jednakim žarom i uvjerenošću premijer je branio i mnoge druge ministre koji su se vrlo brzo našli na listi za odstrel. Nije nemoguće da će Plenković žrtvovati i Ćorića kako bi spasio sebe.

Plenkoviću se zasad ne trese stolica kako bi se to moglo očekivati u trenutku kad država puca po šavovima. Jer u parlamentu ima još dovoljno osigurača.

Međutim, upravo u tome i jest problem. Na vlasti se ne trese stolica premijeru kojemu se u panici i neizvjesnosti tresu ruke. Razbit će sve čega se prihvati.