Nevoljko je otvorio vrata, htio ih je odmah i zatvoriti, ali kad je jednom nogom zakoračio nazad, predomislio se.
- Zašto bi nas ljudi osuđivali? Mi s tim nemamo veze. Što ljudi pričaju? To morate pitati njih - kazao nam je dodavši da on, kao i svi iz obitelji, često odlaze na Jasminin grob.
POGLEDAJTE VIDEO VIJESTI:
Bilo je 11 sati kad smo se i mi uputili na mjesno groblje. U malome međimurskome mjestu Palovcu kraj Čakovca peklo je sunce, bilo je blizu 30 stupnjeva. Baš kad smo ušli na groblje, vidjeli smo da se približava automobil. U njemu su bili članovi Smiljanine uže obitelji. Primijetili su nas, vidjeli su fotoaparat, auto zagrebačkih tablica i samo su produžili. Vjerojatno su se vratili kasnije, nakon što su se uvjerili da smo otišli.
Grobnicu u kojoj Jasmina počiva s ocem Martinom, odmah se to može primijetiti, rodbina i prijatelji redovito obilaze. Od našeg zadnjeg dolaska netko je posadio novo cvijeće, a na grobu dominiraju dva velika bijela aranžmana te nekoliko bijelih lampaša.
U obiteljskoj kući Srnecovih su nas očekivali, vidjeli su nas na groblju i znali su da ćemo doći. Pozvonili smo na vrata, a otvorila ih je najstarija Smiljanina kći Katarina.
- Ne hvala - rekla je prije nego što smo se uopće i predstavili.
Znala je tko smo i vrlo pristojno je odbila bilo što komentirati.
Prije manje od mjesec dana, 19. svibnja, prvu pričest je imala jedna od Smiljaninih kćeri. Učenica 3. razreda osnovne škole na svečanost je došla u pratnji bake Katarine Dominić, oca Ivice i starije sestre Katarine.
- Bilo je jako lijepo, svečano. Sakrament je primilo 48 djece. Smiljanina kći je pjevala u crkvenom zboru, sva djeca su pjevala tijekom mise - rekao nam je svećenik Đuro Vukalović, dugogodišnji župnik iz Male Subotice.
Bio je nasmijan i opušten, a prije našeg dolaska bio je u vrtu. Ispričao je da je curicu do oltara doveo njezin otac Ivica.
- Dan prije se, kao što je to običaj, i ispovjedio. Nisam to učinio ja nego drugi svećenik. Ne ispovijedam domaće ljude kako bi ipak bili otvoreniji i slobodniji - istaknuo je svećenik Vukalović. Premda mu je Smiljanina mama Katarina najavila da će doći na razgovor, još se nije javila.
- Ako se javi, rado ću je primiti. Ona je bila stup obitelji što se vjere tiče, vodila je brigu o davanjima, iako je živjela u inozemstvu. Jednom godišnje kad bi došla, sve bi podmirila. Zna doći i na misu, bila je i prošle nedjelje - rekao je.
Jasmina Dominić nestala je davne 2000. u dobi od 23 godine, no njezin nestanak službeno je prijavljen pet godina kasnije. Devetnaest godina njezino tijelo bilo je skriveno u ledenoj škrinji u kući obitelji Dominić-Srnec. Mračna tajna otkrivena je 16. veljače nakon što su Smiljanina najstarija kći i njezin zaručnik odlučili isprazniti hladnjak koji je godinama stajao ispod stubišta u hodniku. Otvorili su ga, izvadili svinjski kare iz 2002. i još neke vrećice s mesom koje su bile na vrhu, a potom ugledali ljudsku nogu. Obdukcija je potvrdila da je riječ o djevojci nestaloj 2000. te da je ubijena udarcima tupim predmetom po glavi. Istražitelji sumnjaju da ju je ubila starija sestra Smiljana.
Uhićena je i određen joj je istražni zatvor. Iza rešetaka sigurno će ostati do 16. srpnja, a nakon toga prije podizanja optužnice moguće ga je produljiti za još maksimalno mjesec dana. U tom periodu Županijsko državno odvjetništvo u Varaždinu trebalo bi ili podignuti optužnicu ili donijeti odluku o odbacivanju kaznene prijave.
- Ako je puste, nekome će vjerojatno biti drago, a nekom ne. Ja ću je pozdravljati kao što sam i prije - rekao nam je gost kafića. Na kavu tamo gotovo svaki dan dolazi i Smiljanin suprug Ivica.
- Je, tu je uvijek. Popije kavu ili ujutro ili poslijepodne, ovisno o obvezama - kaže nam konobarica.
- Svatko ima svoj križ, ne želimo ni u koga upirati prstom - kažu gosti.