To je to što me zanima!

Policajke iz zatvora u Požegi: 'Bolni su rastanci majki i djece'

Sa zatvorenicama u požeškoj kaznionici proživljavaju sve važne trenutke njihova života, rođenja djece, bolesti, smrtne slučajeve... S njima se smiju i plaču...
Vidi originalni članak

Ovo nije lak posao, ali volimo ga i nikad ne bismo željele raditi nešto drugo, složno kažu Danijela Vukelić (41) i Snježana Hak (38), pravosudne policajke Kaznionice za žene u Požegi.

POGLEDAJTE VIDEO:

Vaš internet preglednik ne podržava HTML5 video

Sa zatvorenicama proživljavaju sve važne trenutke njihova života, rođenja djece, bolesti, smrtne slučajeve... S njima se smiju i plaču, a njihov je svakodnevni posao omogućiti da izdržavanje zatvorske kazne prođe što bezbolnije, kako za zatvorenice i njihove obitelji, tako i za cijeli sustav.

Pravosudna policajka Danijela Vukelić u Kaznionici za žene u Požegi radi već 11 godina. Ova rođena Požežanka u zatvoru je počela raditi nakon što je dobila otkaz na drugom poslu.

'Obitelj me podržala'

- Bila sam na burzi i čula da su raspisali natječaj za posao u požeškoj kaznionici. Nisam imala što izgubiti pa sam odlučila prijaviti se i pokušati. Obitelj me podržala i sve što sam radila, radila sam u dogovoru s njima. Prošla sam testiranja i obuku te ubrzo počela raditi - priča nam Danijela. Priznaje da je nakon završetka školovanja željela upisati Policijsku akademiju i školovati se za policajku. U uniformi, ali onoj pravosudne policajke, završila je mnogo kasnije. Prvi dan na poslu uvijek će pamtiti.

- Svi su mi rekli da se sredim, da ne dođem prvi dan u traperu i to. Ja sam se dotjerala, fino našminkala, obula lijepe cipelice... Cijeli dan proveli smo u obilasku zgrada i prostorija u sklopu Kaznionice. Kad sam vidjela koliko ima snopova ključeva, pomislila sam kako nikad neću zapamtiti koji je za koju prostoriju. Na kraju radnog dana noge su me užasno boljele od hodanja i stajanja u tim cipelicama. Od silnih informacija nisam znala kako se zovem, a kamoli nešto drugo. Morala sam zvati da pitam u koju zgradu moram doći sutra raditi - s osmijehom se Danijela prisjetila početaka na novom radnome mjestu.

Otkrila nam je i da je imala potpuno drugačiju sliku o tome kako izgleda život iza rešetaka.

- Shvatite da je realnost drugačija od američkih filmova. Zatvorenice nisu zaključane u ćelijama, nego se slobodno šeću po odjelu, a pravosudni policajci nisu neki zločesti čuvari koji ih tuku i slično - kaže Danijela.

Uglavnom rade u smjenama od 12 sati, no ovisno o potrebama kaznionice, neke pravosudne policajke rade i u osmosatnim smjenama.

Snježana Hak, koja iza sebe ima 20-godišnje iskustvo rada u kaznionici, kaže da njihovim obiteljima najteže pada upravo njihovo radno vrijeme, zbog čega su puno odsutne.

Iz srednje škole u zatvor

- Radimo vikendima, praznicima, noćne smjene. Teško nam to pada, no s druge strane, često nam dobro dođe imati dva slobodna dana u tjednu - priča Snježana koja, kao i većina pravosudnih policajaca, policajaca ili vatrogasaca, radi u tzv. turnusu.

To znači da, primjerice, jedan dan radi od 6 do 18 sati, onda je 24 sata slobodna, pa dolazi na posao sljedeći dan u 18 i radi do 6 sati, nakon čega je 48 sati slobodna.

Za razliku od kolegice, Snježana je u kaznionicu stigla odmah nakon završene srednje škole, s navršenih 18 godina, i ostala tamo do danas.

- Jedna obiteljska poznanica radila je u zatvoru i kad bi dolazila u posjet, znala nam je pričati dogodovštine s posla. Pomalo me je to počelo zanimati, pa nakon što je kaznionica raspisala natječaj, nisam puno razmišljala, odmah sam se javila i uspjela se zaposliti - kaže Snježana. Prvi dan je bila prilično zbunjena.

Kao majkama, Danijela i Snježana kažu da im najteže pada kad zatvorenicama u posjet dolaze njihova djeca.

- Ima tu raznih situacija. Neke djecu nisu vidjele i po šest mjeseci, pa onda njihovi susreti budu vrlo emotivni. Osobito su teški rastanci. Dijete ne razumije zbog čega njegova mama ne može ići s njim i zašto ono mora ići kući, a mama mora ostati. Teško je u tim situacijama ne suosjećati s njima. Svi smo mi ljudi i nismo i ne možemo biti imuni na takve situacije - otkrivaju nam Snježana i Danijela.

Tvrde da dosad, nasreću, nisu imale loših iskustava. Iako na radnome mjestu ne nose oružje, imaju ovlaštenje za uporabu vatrenog oružja, a u sklopu obuke uče ga koristiti te svaka pravosudna policajka zna pucati iz pištolja.

- Nije bilo nekih rizičnih situacija, napada ili slično - kažu Snježana i Danijela.

Iako se nisu našle u neposrednoj životnoj opasnosti, znaju kako postupiti, te bi, prije svega, odmah zvale pojačanje. Napominju da se prema zatvorenicama trude postupati s poštovanjem.

Pišu im pisma ili razglednice

- Vrlo je važno pokazati malo humanosti. Kad one osjete da ih uvažavate, ne rade probleme. Kao i u školi, moraš biti strog ali pravedan. Red se mora znati - kaže Snježana. Danijela ističe da svakome, pa tako i zatvorenicama, godi poneka lijepa riječ.

- Potičemo ih da nam se obrate ako imaju neki problem. Pokušamo im pomoći u okviru naših ovlasti, utješiti ih kad su tužne, ili smiriti ako su ljute ili imaju - objašnjava Danijela.

Kaže da zatvorenice, nakon izlaska iz kaznionice, znaju ostati u kontaktu te šalju pisma ili razglednice na adresu kaznionice.

- U tim razglednicama znaju spomenuti sve pravosudne policajke ili izdvojiti neku posebno. Uvijek nam bude drago kad nas se sjete i kad im ne ostajemo u ružnom sjećanju - kaže Danijela, koja je znala susresti zatvorenice na slobodi.

Bitan je humani pristup

- Jednu sam dvaput srela na moru, drugu, sugrađanku, srela sam u Požegi. Pozdravile smo se, kratko popričale i to je to - opisala je susrete Danijela.

Inače, Kaznionica za žene u Požegi jedina je ustanova tog tipa u Hrvatskoj u kojoj žene izdržavaju zatvorske kazne. Trenutačno su tamo 82 zatvorenice. U sklopu kaznionice nalaze se sva tri odjela, zatvoreni, poluotvoreni i otvoreni, a Danijela i Snježana uglavnom rade na zatvorenom odjelu. Šef pravosudnih policajki u Požegi, voditelj Odjela osiguranja Josip Glibo, objašnjava da je u njihovu radu glavni naglasak na komunikaciji. Čak 85 posto njihova posla je komunikacija. Trude se imati human pristup i graditi odnos sa zatvorenicama.

Idi na 24sata

Komentari 40

  • 01.01.2019.

    ** Admin ** Poštovani, molimo vas isključite CAPS LOCK kao ostali korisnici na portalu. Lp  

  • Tockica551 28.09.2017.

    Pripadnice romske sada vec većine, mokre u krevet jer im je to prirodno ,uz popriličan napor i puno strpljenja bas navedene pravosudne policajke se nauče odrzavati osobnu higijenu. Svi koji su bili prisutni u vrijeme mog izdržavanja kazne ,znaju da sam bila svoja ,imala svoje ja i funkcionirala u skladu sa svojim uvjerenjima.Stoga je još apsurdnije da ja "branim "pravosudnu policajke, a samim time jasnije da su ove izjave najobicnija laž osobe koja nije imala hrabrosti dok je bila unutra da se izrazi, već sada ovako istupa

  • Longy 26.09.2017.

    Jadna ona koja si dušu hrani ovim ružnim komentarima!

Komentiraj...
Vidi sve komentare