Večer prije nego je odlučio operirati sam sebe sovjetski liječnik Leonid Rogozov, rođen na današnji dan 1934. godine, napisao je u svojem dnevniku: 'Nisam uopće spavao. Boli me ko sam vrag… To je to… Moram razmišljati o jedinom mogućem rješenju, a to je da se sam operiram. To mi izgleda gotovo nemoguće, no ne mogu tek sklopiti ruke i predati se. Ne mogu se propustiti i odustati a da ništa ne pokušam uraditi'.

Nije mogao nigdje, morao je sam..

Naime, Leonid Rogozov, tada 27-godišnjak, 1961. godine bio je stacioniran u sovjetskoj bazi na Antarktiku. On je s još 12 muškaraca sudjelovao u sovjetskoj antarktičkoj ekspediciji. Oni su bili poslani da izgrade novu bazu i to su uspjeli do veljače 1961. No dva mjeseca kasnije Rogozov život je bio u opasnosti.

Nakon što se počeo osjećati umorno i malaksalo te osjećati jake bolove u donjem dijelu trbuha nije dugo trebalo da dijagnosticira o čemu se radi. Upala slijepog crijeva. I ne bi to bio toliki problem  da on nije bio jedini liječnik u bazi. Vratiti se u Rusiju nije mogao jer je put od Rusije do Antarktika trajao 36 dana brodom, a prijevoz avionom nije bio moguć zbog snijega i velikih mećava.

Odlučio se u dogovoru sa kolegama operirati sam sebe i sastavio detaljan i precizan plan operacije. Svatko je imao svoja zaduženja. Dvojicu, vozača i meteorologa, zadužio je da mu dodaju instrumente i da drže lampu i ogledalo pomoću kojeg bi vidio što točno radi. Jedan je bio u sobi u slučaju da nekome od pomoćnika bude loše.

Prestao je sebe doživljavati kao pacijenta

- Bilo mi je žao mojih asistenata, kada sam ih pogledao bili su totalno bijeli od straha i šoka. I ja sam bio uplašen, ali čim sam sebi dao prvu injekciju nekako sam se automatski prebacio u ulogu kirurga i prestao sam sebe doživljavati kao pacijenta - ispričao je kasnije Rogozov.

Iako mu je prva ideja bila da koristi ogledalo uskoro je od nje odustao jer mu je obrnuta slika bila vrlo zbunjujuća. Na kraju se oslonio samo na dodir i to bez rukavica. Sve skupa je trajalo sat i 45 minuta. Nakon što je napokon uklonio slijepo crijevo, znao je da je donio pravu odluku, jer bi ono da nije uklonjeno puklo unutar 24 sata.

Poslije operacije, njegovo opće stanje se poboljšalo, temperatura mu se nakon pet dana vratila u normalu dok je konce uklonio nakon sedam dana.

- To je bilo zapanjujuće dostignuće, a najvažnije je da je dobio još jednu šansu za život - kazao je njegov sin Vladislav.

Dva  tjedna nakon prve ikad učinjene samostalne operacije, Rogozov se vratio na dužnost.  

Njegova samooperacija izazvala je veliki interes tadašnje sovjetske javnosti te je nagrađen Ordenom crvene zastave za rad. No on je odbacivao veličanja njegova djela riječima: Bio je to posao kao svaki drugi, a moj život kao i svaki drugi

Godinu dana nakon operacije vratio se u tadašnji Lenjingrad gdje je radio kao kirurg u mnogim bolnicama. Umro je 2000. godine u svojem domu u Sankt-Peterburgu, u 67. godini života.