Bazen pun blata. Nasred Trga bana Jelačića. Lubrikant, litre i litre lubrikanta. Tange.

Televizijska ekipa iz helikoptera prenosi veličanstvenu atmosferu. Zaprešić Boysi nešto urlaju u mikrofon, ali nitko ih ne čuje. Svi pogledi, sva lica u bojama šahovnice usmjerena su prema bazenu. Prema blatu. Prema njima dvojici, nauljenima i bijesnima.

Sat otkucava. Sekunde su kao sati, kao dani. Skliski gladijatori nogama opipavaju blato, traže uporište. Mirko Fodor gladno kruži oko bazena, upiškit će se od uzbuđenja. Dvojac se ne obazire. Plave oči gutaju smeđe, Hvar se želi napiti krvi Sinju.

Najtanja kazaljka se primiče svom kraju. Na trenutak zavlada tišina na Trgu. Rulja se smrznula u iščekivanju. Doslovno se može čuti kako kapljice padaju s grčki isklesanih tijela.

Topovski hitac s Lotrščaka razara napetost. Masa se odjednom budi i pretvara u ogromno, stoglavo čudovište koje navija, stenje i grči se da priđe bliže spektaklu u središtu. Zaprešić Boysi opet urlaju u mikrofon, kroz zrak lete plastične politrenjače Ožujskog, a neka očajna žena uzalud doziva dijete u gužvi.

Počela je Tvrda kohabitacija.

Više crtica ovog autora pročitajte OVDJE