U Omišu, gradiću blizu Splita, kroz koji nije baš uvijek bilo lako proći u vremena prije autoceste, jer tu se Jadranska magistrala pretvara u glavnu gradsku ulicu i tu je, usred Omiša, jedna od bizarnijih okuka na putu, održana je neki dan kulturna priredba. Već trinaest godina tu se, mimo turista i hrvatskog turizma, a pomalo i mimo logike, održava Almissa Open Art, zanimljivo zamišljena manifestacija suvremene umjetnosti. Dođu umjetnici, pozove ih kustos, koji je ustvari jedan od njih, i onda posred Omiša, koji se, kao i svako naše malo misto, varoš ili palanka, čini da je na kraj svijeta, predstavljaju i stvaraju umjetnost, koja se, kao i svaka suvremena umjetnost, katkad jedva razlikuje od zbilje. Suvremena umjetnost često je društveni eksperiment, sociološka ili antropološka studija slučaja, provokacija s posljedicom… I onda je, zapravo, mnogo bolje i efektnije djela suvremene umjetnosti predstavljati negdje na kraj svijeta, nego u Kasselu, Veneciji ili u Zagrebu. Premda je, ruku na srce, i Zagreb na kraj svijeta, ali mi ga drukčije doživljavamo.