Klasik hrvatske ekonomske misli, Zoran Milanović, davno je postavio aksiom kojemu su se svi smijali. U govoru održanom 7. svibnja 2013. tadašnji je premijer rekao:
- Što se događa, događa se i dogodit će se, a deset godina se nije događalo ništa: dakle u ovoj situaciji, naročito zbog ulaska Hrvatske u EU, čak i da ne radimo ništa, nešto bi se dogodilo...
Oreškovićeva vlada - ako ovu labavu konfederaciju posvađanih blokova možemo nazvati vladom - ovu je tvrdnju razvila do krajnjih granica. Oni nisu uspjeli ukinuti čak ni pečat, a evo, jučer ih je Državni zavod za statistiku obradovao senzacionalnim rastom BDP-a od 2,7 posto. Svi pokazatelji koji ulaze u BDP rastu - izvoz roba (9,4), roba i usluga (7,1 posto), potrošnja kućanstava (3,1 posto). Najviše ohrabruje činjenica da nam raste proizvodnja - to je stožer svake zdrave ekonomije.
Nijedna razvijena zemlja na svijetu, naime, nema turizam kao okosnicu razvoja. U tom je smislu sjajno i to što je ovaj rast ustrajan, dug, žilav. Riječ je o snažnoj tendenciji.
'Radili ili ne radili, nešto će se dogoditi'
No na ovaj rast Vlada, Vladine politike, setovi mjera i slične stvari nemaju praktički nikakvog utjecaja, tvrdi već dulje vrijeme dr. Ljubo Jurčić, koji je još u mandatu Zorana Milanovića razvio zanimljivu teoriju “prirodnog rasta” - to je ono što je Milanović prostodušno opisao formulom “radili - ne radili, nešto će se dogoditi”. Dr. Jurčić zna i matematičku vrijednost te formule.
- U uvjetima u kojima de facto ne postoji vlada, prirodna stopa rasta hrvatskog BDP-a je dva posto - kaže profesor Jurčić, pa nastavlja:
- Ako Vlada ne poduzima mjere, kao što ih nije poduzimala Milanovićeva, to ide oko dva posto; u početku to može biti i više jer je baza vrlo niska. Ako poduzme negativne mjere, kao Milanović 2012., imamo pad. Sad su se iscrpili negativni efekti mjera iz 2012., pa oporavak ide sam od sebe, ali nedovoljno brzo.
Da bismo bolje shvatili značenje brojki, Jurčić upozorava na kontekst, odnosno na zemlje okruženja, koje brže rastu.
- Nama slične europske zemlje digle su se od 2009. godine do danas oko 18 posto a mi smo pali oko 12 posto. Mi smo jedina zemlja koja je cijelo vrijeme bila u padu. I tu sad dolazimo do drugog dijela moje teorije, a on se zove ‘efekt opruge’. Gospodarstvo je, naime, bilo silovito gurano prema dnu, potiskivano dolje, pa je došlo do jake kontrakcije. Neke Vladine mjere (povećanje PDV-a, posupljenja energenata) pojačale su efekte krize. Sad, kad se gospodarstvo počelo kretati u suprotnom smjeru, brzina kretanja je, kao kod opruge koja se naglo ispruži, veća, pa imamo rast od 2,7 posto.
To nije velik rast iako se tako čini
Nama se taj rast čini velikim. Ali on to ni na koji način nije. U vrijeme Sanaderove ili Račanove vlade stope rasta su bile više, išle su prema pet posto, no bile su ‘nezdrave’. Naime, tuđim novcem - kreditima - izgrađivana je domaća infrastruktura, ceste i stanovi, koja u duljem roku ne proizvodi odgovarajuće efekte. Nije, naime, ulagano u razvoj, proizvodnju, radna mjesta dugoročnoga karaktera, pa danas imamo problema.
Hrvatska bi - smatra Jurčić - u duljem razdoblju morala računati na pozitivne stope rasta, koje se kreću od dva do čak šest posto. Hoće li to biti dva ili šest posto, ovisi uglavnom o jednoj varijabli - kvaliteti kabineta koji vodi zemlju. Ako se on drži filozofije “radili ne radili”, imat ćemo dvopostotni rast, ako Vlada bude imala prosječno efikasne mjere, moći ćemo rasti po stopi od 4 posto, dok bismo s kvalitetnom i inovativnom vladom mogli rasti po stopama od 6 do 7 posto. Tad bi cijela zemlja procvjetala, mračnjaštvo i depresiju bi zamijenio optimizam, jedan uspjeh bi provocirao druge uspjehe. Zasad, Vladu imamo tek formalno.
- Pod ovim uvjetima ćemo, zbog strukture našega gospodarstva, poduzetničkog duha hrvatskih ljudi, i okruženja, rasti oko dva posto. Hoćemo li rasti više ili manje, ovisi uglavnom o klimi. Ako vrijeme bude lijepo pa usjevi budu dobri a turistička sezona uspješna, onda ćemo rasti preko dva posto.
A ako nam vrijeme ne bude išlo na ruku, manje od dva posto. Zaključak dr. Jurčića je jednostavan: u ovim uvjetima, za mišljenje o rastu idući put pitajte Vakulu, ne mene...