Autoput je inače odlično konstruirtan. Po njemu možete voziti i preko 280 km/h bez zanašanja. Ali brzinu ograniče na 130 km/h samo kako biste trošili više goriva. Samo naivni misle da više potroše bržom vožnjom. Ako od Zadra do Zagreba ima 300 km i dođete za sat i pol potrošite manje nego kad isti put vozite četiri sata. Dobro, dobro, 280 km/h nije lako voziti, ali na praznoj cesti ne bi smijelo biti ograničenja. Sjetite se Nike Puljića - iz Dubrovnika do Zagreba šest sati, puuno prije izgradnje autoputa, sva vožnja "prema zakonskim propisima". Udaljenost DU- ZG 611 km.

Evo još jedan dokaz kako "država vodi brigu o stanovništvu". Tunel Mala Kapela ima dvije "cijevi" po dva traka, a "država" zatvori jednu cijev i praktički štedi novce na isključenoj rasvjeti, a "opravdava" zatvaranje "radovima". Od otvaranja do "danas" svake godine sam prolazio kroz tunel izvan sezone i skoro stalno je bio dvosmjeran i obilježen "radovima na cesti". Onda saznam da potrošnja električne energije za rasvjetu tunela košta "mali milijun" pa je jednostavnije postaviti znak "radovi na cesti" i zatvoriti tunel kako bi smanjili potrošnju. Naravno i zaradili na cestarini, iako trečinu autoputa pretvore u običnu dvosmjernu prometnicu.

Žalosno je što suci uopće ne razmišljaju o teško unesrećenima kod sudara. "Oderu ofrlje" kaznu pa krivac nakon toga slobodno šeće i uživa "do kraja života". Za to vrijeme teško unesrećeni ne može hodati, ne može raditi, možda jede "na slamku", obitelj troši novce na lječenje i lijekove. "Nije problem" napisati - jedna osoba teško ozlijeđena. Problem je što teško ozlijeđene osobe nakon izlaska iz bolnice rijetko imaju jednak život i jednaku radnu sposobnost "brige sam o sebi", već postaju "obveza i teret" obitelji, a ne onih koji su prouzročili takve nesreće. Zakon bi morao određivati da 80 % prihoda, bilo kakvog, onih koji su prouzročili nesreću automatski odlazi na račun obitelji unesrećenog. Ako pak unesrećeni umre, onda 90 % prihoda obitelji ubojice automatski odlazi u državni proračun. Pa nek suci određuju jednomjesečne "kazne" ubojicama. Uh, da, objašnjenje 20 % je dovoljno za kruh i vodu do kraja života, kao i 10 % obitelji ubojice. Zašto 10 %? Paaa, očito nisu ubojicu dobro učili u mladosti pa ne zavrijeđuju lagodan život. Dobro, dobro, ima nekih koji nisu krivi, a to je jednostavno saznati i "oprostiti". Takvima je svakodnevni život i tako "uništen", nisu krivi, a to su preživjeli.