Ako je slika noja koji zabija glavu u pijesak ikad naišla na savršeno utjelovljenje, onda je to na hrvatskoj političkoj sceni. Zoran Milanović i njegova Vlada savršeno utjelovljuju predodžbu o takozvanoj strategiji noja. Glave ne vade iz pijeska i žive u svom svijetu.
Zoran Milanović nedavno je rekao kako je njegova Vlada bolja od Račanove, koja je napravila autocestu do Splita i POS, počela kresati privilegije, smanjila brojno stanje vojske za 10 tisuća, a Hrvatsku ostavila na proračunu od 83 milijarde kuna, 40 milijardi manjem od današnjeg!
Pred put u Australiju, Milanović je sebe opisao kao “državnika”, dok se već danima jada kako je njegova vlada nepopularna zbog teških reformi koje izvode.
Problem je u tome što ova vlada bježi od reformi kao vrag od tamjana. Njihovi najveći “uspjesi” svode se na nabavu skupih limuzina. U dva važna resora, socijali i povlačenju sredstava iz EU, izvlače se na račun softvera...
Svaka od pojedinih politika Milanovićeva kabineta nalik je na leksikon kontradikcija. One se odvijaju u plesnom ritmu - korak naprijed, nazad dva. Lani su smanjili zdravstvene doprinose za dva posto. Sad su ih vratili. No tada su digli i PDV. Iako bi bio red da ga sad spuste, to nisu učinili. Linić je tvrdo najavio porez na nekretnine. Milanović je to još energičnije demantirao. Jovanović je najavio isušivanje močvare. Na kraju se sve svelo na njegov obračun s Mamićem. Čak i SDP-ovi ministri skaču jedan drugom u usta na dnevnoj bazi. Slavko Linić svojedobno je tvrdio kako javni sustavi imaju 70.000 radnika viška. Arsen Bauk iznosio je višestruko manje brojke. Prema Milanoviću, očito, ni jedan ni drugi nisu u pravu. Država, naime, i dalje zapošljava.