To je to što me zanima!

Djecu oteo i ukrcao na Titanic, majka ih je prepoznala na slici

Roditelji dvojice dječaka su se rastali, a otac ih je oteo i ukrcao na brod pod lažnim imenima. Nakon što su spašeni njihova slika obišla je svijet u potrazi za majkom
Vidi originalni članak

Nevjerojatna priča dvojice braće iz Francuske i sto godina nakon jedne od najvećih pomorskih katastrofa 20. stoljeća plijeni pažnju. Michel (4) i Edmond (2) Navratil jedina su djeca koja su spašena s Titanica sama, odnosno bez roditeljskog nadzora. Postali su poznati kao "Titanic Orphans" (siročići s Titanica). Njihov otac Michel uspio ih je utrpati u posljednji čamac za spašavanje prije nego što je poginuo. Prema sjećanju starijeg sina, zadnje što mu otac rekao bilo je:

- Dijete moje, kada majka dođe po vas, a sigurno će doći, reci joj da sam je jako volio i da je još uvijek volim. Reci joj kako sam očekivao da će doći za nama i da ćemo sretno zajedno živjeti u miru i slobodi u Novom svijetu.

Naime, roditelji dječaka rastali su se 1912. godine, a skrbništvo je dobila majka Marcelle. Ona je dopustila suprugu da provede Uskrs s djecom, no on ih je odlučio oteti i odvesti u Ameriku. Kako bi se ukrcao na Titanic koristio je lažno ime - Louis Hoffman, a djecu je prijavio pod imenima Lolo i Momon. Putovali su u drugom razredu.

Pored nas je sjedila kćer američkog bankara koja je uspjela spasiti i svog psa. Nitko nije prigovarao, preživjeli Michel

- Sjećam se da je brod izgledao veličanstveno. Moj brat i ja smo se igrali na palubi i bili smo oduševljeni što putujemo njime. Ne sjećam se da sam bio uplašen, baš naprotiv bio sam uzbuđen što ću se voziti u čamcu za spašavanje. Pored nas je sjedila kćer američkog bankara koja je uspjela spasiti i svog psa. Nitko tome nije prigovarao - ispričao je kasnije Michel. Kada je odrastao shvatio je kako se on i brat vjerojatno ne bi spasili da su bili putnici trećeg razreda:

- Neki su se dokopali čamca prevarom ili agresivnošću. Pošteni nisu imali puno šanse.

Nakon što su dječaci spašeni, nitko nije znao čiji su. Razumjeli su samo francuski pa je skrb o njima privremeno preuzela putnica prvog razreda Margaret Hays, koja je znala jezik. Fotografija djece punila je naslovnice novina danima kako bi se locirala njihova obitelj. Konačno, danas slavna fotografija, došla je i majke Marcelle u Francuskoj. Prestravljena majka, koja do tada nije znala sudbinu svojih dječaka, odmah se uputila u New York. Doputovala je 16. svibnja 1912., punih mjesec dana od havarije.

Marcelle se s Michelom i Edmondom vratila natrag u Francusku, brodom RMS Oceanic. Michel je doktorirao i postao profesor psihologije. Ostatak života proveo je u Montpellieru, a umro je 2001. u 92. godini. 

Njegov mlađi brat Edmond bio je arhitekt. Pridružio se francuskoj vojsci tijekom Drugog svjetskog rata te je pao u zarobljeništvo. Iako je preživio rat, obolio je i umro 1953. u 43. godini.

Michelova kći Élisabeth objavila je knjigu Les enfants du Titanic (Djeca Titanica) o iskustvima svog oca, djeda i strica.

Idi na 24sata

Komentari 7

  • aanamarijaa 12.04.2012.

    moguće da se dijete sa 4 godine toga sjeća, ima nešto što ti jednostavno ostane u pamćenju, pogotovo tako važan trenutak... barem što se tiče onoga što mu je otac rekao... dobro, možda ne tako pjesnički opisano

  • ontario 12.04.2012.

    Dakle knjigu piše kćer dječaka koji je onda imao 4 godine. Još da je on odlučio napisati, progutao bih to donekle. A tu još piše da je odlučila pisati po sjećanju OCA; DJEDA (koji je poginuo na Titaniku!!) i strica. Baš me zanima što joj je djed rekao.

  • laivy 12.04.2012.

    sa četiri godine se može baš sjećati kakav je bio brod i ko je spasio psa u čamcu za spasavanje čak i da je to baš bankareva kći inače četverogodišnjaci to itekako znaju i još šta mu je tačno rekao otac ma nema šta !!!

Komentiraj...
Vidi sve komentare