Hipnoza je stanje “tik do sna”. Ili kao kada ste na plaži i ležite na suncu isključeni od vanjskog svijeta. Čujete žamor, opušteni ste, ali vam se ne da ustajati i razgovarati - kaže hipnoterapeut Dražen Radaković. Kada čujete tu polumagičnu riječ, vjerojatno zamišljate zakrabuljenog nadriliječnika koji vam pred očima njiše satom i baca vas u trans u kojem izvršavate naredbe kao lutka na koncu. Ipak, ta fantazija nema veze sa stvarnošću. Za razliku od uobičajenog stava da je riječ o šarlatanskoj vještini koja služi zabavi, Radaković je u knjizi “Hipnoza za svakodnevnu primjenu” predstavio kao praktičnu terapiju kojom se otklanjaju problemi.

- Unatoč vjerovanju da je lakše hipnotizirati osobe slabije volje, to nije istina. Osobe slabe volje nemaju ni volje za tretmanom i zato je s njima teže raditi. Osoba jake volje koja se podvrgava svojevoljno hipnozi bolji je medij jer se lakše fokusira. Primjerice, ako je odlučio prestati pušiti, hipnoza će mu volju pojačati. Ali ako je nema, tu hipnoza nema snagu - kaže autor. Nastavlja da se nad klijentom u tom stanju ne može manipulirati ili pokušati izvući nešto što on ne želi. Hipnozu je nemoguće koristiti za ispitivanje.

- Kriminalac, ako ne želi, ni u najdubljem stanju neće priznati zločin. Ako inače laže, a često je to kod kriminalaca već infiltrirano u karakter, u hipnozi će biti još bolji jer u tom stanju ništa ne prihvaćamo što je izvan naših stavova i uvjerenja. U kriminalistici se hipnoza koristi, ali ne za otkrivanje istine nego za pomoć svjedocima da se lakše sjete detalja iz nekih bitnih događaja. Nikako ne kod priznanja ljudi koji lažu, kradu i petljaju - govori Radaković koji ističe uspješnost hipnoze kod liječenja trauma ili PTSP-a.

>> Više pročitajte u 24sataExpressu