Nekada davno, prošlo je otada više od pola mog života, kad je pokojni Dražen tek došao u Cibonu, a veliki su klub i velika momčad bili u fazi nastajanja, igrali smo jednu od prvih utakmica tadašnje Lige prvaka u Rimu, i tek smo spoznavali vlastite mogućnosti.
U gustoj završnici pobjedonosnu tricu za Rimljane dao je Amerikanac, mislim da se zvao Townsend, a posljednji napad Cibone završen je tako što je Aco Petrović s trice podbacio jedno pola metra, tvrdio je da mu je suparnički igrač udarcem po ruci skratio šut, i od bijesa je potom stao nogom udarati po reklamnim panoima uz parket.
Razbijao je nogom atraktivno te panoe, dok nije pogodio u drveni okvir - tim je udarcem slomio nožni palac i potom je imao dulju pauzu. Što nema nikakve veze s poantom ovog teksta, ali je šteta propustiti priliku...
Sutradan smo u novinama pročitali izjavu tog Amerikanca, rekao je kako mu je “Isus vodio ruku kod posljednjeg šuta”.
Naš trener Novosel poslije tog poraza je reagirao famozno - umjesto ljutnje i kritika zbog propuštene prigode bodrio nas je, videći ono što mi (još) nismo vidjeli.