Žrtve seksualnog zlostavljanja često su poslije u životu autodestruktivne - odaju se drogi, alkoholu, sklone su samoozljeđivanju, a povećan je i rizik od samoubojstva, kaže dječja psihologinja prof. Gordana Buljan-Flander. Takve osobe imaju nisko samopoštovanje i neprestano osjećaju sram i krivnju da su sami prouzročili zlostavljanje. No uz dobru terapiju sve je moguće prebroditi pa je najvažnije da žrtve nekom progovore o svemu. Zanimljivo je, kažeG. Buljan-Flander, da su svega jedan posto od ukupnog broja zlostavljača svećenici, ali su zato u pravilu skloni dečkima, i to onima koji su već u pubertetu. Da je tu možda riječ o homoseksualnosti, a ne o klasičnoj pedofiliji, potvrđuje i forenzička psihijatrica dr. Tija Žarković-Palijan. Zato, kaže psihijatrica, zlostavljača treba detaljno vještačiti. U svakom slučaju, zlostavljač funkcionira tako da isprva samo mašta, a ako mu se slože pogodne okolnosti, primjerice, da je često sam s djecom, fantazije počinje pretvarati u stvarnost. U izoliranim skupinama poput svećeničke populacije uvijek su češća odstupanja u ponašanju. Pedofiliju nije moguće liječiti, ističe dr. Žarković-Palijan, ali se ponašanje zlostavljača može držati pod kontrolom, a djecu moramo odgajati tako da nauče izbjeći zamke pedofila.