Nikolija je kao djevojčica tijekom liječenja od maligne bolesti ostala bez kose. Tada je sebi obećala da će jednog dana, kada joj kosa ponovno naraste, donirati je za izradu perike drugom djetetu koje prolazi isto iskustvo, napisali su iz udruge Krijesnica.
Godinama kasnije obećanje je ispunila. Udruzi Krijesnica donirala je 40 centimetara kose kako bi pomogla djeci koja se liječe od raka.
Nikolija je imala četiri i pol godine kada je prvi put završila na dječjoj onkologiji. Samo dva dana ranije njezina je obitelj bila spremna za odlazak na more. Tijekom doručka roditelji su primijetili izbočinu na njezinu trbuhu i odlučili prije puta otići liječniku.
Već sljedeće jutro, umjesto na moru, bili su na putu za Zagreb.
- Mislila je da sam joj slagala da idemo na more - prisjetila se njezina majka Nikolina.
Dolazak na odjel bio je šok za djevojčicu.
- Oko nje su bila djeca blijeda od terapija, bez kose, s infuzijama. Počela je vrištati. Govorila je: 'Mama, zašto sam ja ovdje? Ja nisam kao oni' - ispričala je majka.
U početku Nikolija nije razumjela da je bolesna. Tek nakon nekoliko ciklusa kemoterapije počela je osjećati umor i primjećivati da joj kosa ostaje na četki kojom ju je majka svake večeri češljala.
- Dok nije počela osjećati što joj se događa, nije mogla prihvatiti da je bolesna. A onda joj je najteži dio postala upravo kosa - navela je Nikolina.
Jedne večeri Nikolija je pitala hoće li i ona ostati bez kose kao druga djeca na odjelu. Majka joj je objasnila da lijekovi pomažu protiv bolesti, ali da utječu i na kosu. Zajedno su napravile pletenicu i same je odrezale.
Nakon šišanja Nikolija je nosila ružičasti svileni rubac koji je tijekom liječenja postao dio njezine svakodnevice. U to vrijeme na odjel je stigla još jedna djevojčica njezine dobi s dugom kosom kakvu je i sama nekad imala.
- Nikolija je odmah shvatila da će ta djevojčica proći isto što i ona. Rekla mi je da će jednog dana donirati kosu za izradu perike drugom djetetu jer želi da uvijek postoje perike spremne za djevojčice poput njih - rekla je majka.
Nakon završetka liječenja godinama je puštala kosu čekajući da bude dovoljno duga za donaciju. Prošlog tjedna konačno ju je odrezala.
- Mislila sam da će možda odustati kad dođe trenutak šišanja, ali nije. Kad je frizerka odrezala pletenicu, prisjetila sam se svega što smo prošle i krenule su mi suze. A ona se samo okrenula i rekla: 'Mama, uspjela sam' - ispričala je Nikolina.
Nikolija, kažu iz Krijesnice, dobro zna koliko perika može značiti djetetu tijekom i nakon liječenja. "Znalo se dogoditi da se djeca u parku odmaknu od nje. Odrasli su postavljali neugodna pitanja ili zurili", naglasila je njezina majka.
- Ljudi često ne razumiju da dijete koje je izgubilo kosu zbog liječenja ne treba sažaljenje, nego normalan odnos - dodala je.
Iz udruge Krijesnica ističu da perika za djecu nije estetski dodatak nego važan dio osjećaja sigurnosti i povratka među vršnjake nakon liječenja.
Udruga već više od 25 godina pruža podršku djeci oboljeloj od malignih bolesti i njihovim obiteljima, uključujući psihološku pomoć, smještaj tijekom liječenja i financijsku podršku u situacijama kada potrebe obitelji nadilaze mogućnosti sustava.