U škole uvesti praktičnu nastavu

Jedno od rješenja za bolje obrazovanje je uvesti praktičnu nastavu u škole. Kakav je smisao u učenju kemije ako uče napamet kako se pokus izvodi? Djeca su po prirodi znatiželjna, a mi samo trebamo to iskoristiti. A o fizici da ne govorim. Pa djeca crtaju strujne krugove a da nikad nisu vidjela jedan. Katastrofa. Isto to vrijedi za matematiku i za ostale predmete. Imao sam u osnovnoj i srednjoj nekih profesora koji su se stvarno trudili, ali su ljudi bili ograničeni lošom opremljenošću škola. 

_Sky_

Obrazovanje na tabletima je naša budućnost

S obzirom na vrijeme u kojem živimo, jasno mi je da je djeci zanimljivije školovanje preko tableta nego preko knjiga i bilježnica.

Rezultati su stvarno impresivni i stoga ne vidim razloga da tablete ne uvedu u sve škole, pa i osnovne i srednje. Budući da je dosta sadržaja na engleskom jeziku, vjerujem da će uz korištenje tableta djeca istodobno lakše svladati učenje engleskog jezika, pa i ostalih stranih jezika, poput njemačkog, a možda i kineskog, tko zna. Kod školovanja na tabletima knjige mogu biti u elektroničkom obliku, nema više torba od 20 kilograma i bolnih leđa, a djeca doma mogu eventualno učiti iz knjiga. Uostalom, zahtjev svakog poslodavca danas je poznavanje rada na računalu. Čak i sam internet nudi mnogobrojne mogućnosti za zaradu. Još jedino da se prilagodi nastavni materijal. Istina, nameću se tu i pitanja zaštite djece u pogledu zaštite od neprikladnog sadržaja (jer bome na internetu ima svega), ali s druge strane imamo priliku stvoriti toliko nam nužne genijalce.

Fikaky

Autoritet se postiže opuštenim odnosom

Puno veća je disciplina u razredu kod onih profesora koji se odnose prijateljski prema učeniku nego kod onih koji se tako ne odnose.

Kad sat teče prijateljski i opušteno, ni nastava nije dosadna, pa je učenik bolje koncentriran i više nauči, a kad profesor zahtijeva da učenik šuti 45 minuta sedam sati na dan pet dana u tjednu, onda nastaje problem jer je nastava zamorna i na takvoj nastavi ništa se ne uči i ne može se izdržati, pa učenik, naravno, počne razgovarati s kolegama o nečem nevezanom za predmet i radi nered na satu.

Mario C.

Pronađite novac za male genijalce

U robotičko-informatičkom kabinetu u osnovnoj školi u Popovači stvara se naraštaj hrvatskih informatičkih genijalaca. Osvojili su zlatnu medalju na festivalu inovacija u Južnoj Koreji, ali nisu imali novca da odu po svoju nagradu. Ministarstvo obrazovanja uopće im nije pomoglo. Nema šanse da se ovo može oprostiti! Ovo je previše da mogu shvatiti i razumjeti. Ej, ministre obrazovanja Mornaru, zlatna medalja, ponos ove djece i cijele Hrvatske da imamo tako pametnu mladost! Zaslužuju da im se pokloniš i javno ispričaš!

Angelina Bosnić

Dok ocjena bude važnija od znanja, loše nam se piše

Znate kako se ono kaže - ako je sve bitno, onda na kraju ništa više nije bitno. Takvo je i naše obrazovanje. Svi profesori u osnovnim i srednjim školama misle da je njihov predmet najvažniji i traže maksimum od učenika i studenata, ali ne izdvajaju ono što je stvarno suštinsko i bitno, naravno - bitno je sve. Dolazi do prezasićenosti gradivom i do toga da i oni učenici koji se i trude nešto zapamtiti za duži period nemaju više gdje to sve spremati u svom mozgu. Sve dok najvažnija bude samo ocjena, a ne znanje, ali znanje u kojem će učenik doći do nekog rezultata razmišljanjem, zaključivanjem i konkretnim projektima, dotad mi nikad ne možemo konkurirati za vrhunske natječaje jer ne možemo biti vrhunski stručnjaci u jednom polju ako moramo biti vrhunski u svima. Naše obrazovanje treba mijenjati, i to pod hitno.

Marko P.

Gubimo novac na novim knjigama

Gubimo ogroman novac svake godine na nove udžbenike i radne bilježnice, koji se na kraju godine bacaju. To nije niti ekološki dobro, a svakako nije niti financijski.

U V. Britaniji je uobičajeno da udžbenici stoje u školi a djeca doma nose samo bilježnice. Tako ostanu sačuvana leđa jadne djece, koja sad pucaju pod teretom debelih knjiga. Ako mogu Britanci, možemo i mi. Tako bi se izbjeglo oštećivanje udžbenika, koji bi mogli potrajati i desetljećima, a novac koji se troši na tisak upotrijebiti u korisnije svrhe, recimo podizanje prosvjetarskog standarda, opremanje škola i rasterećenje roditeljskih troškova. Radne bilježnice treba ukinuti, niti Tesla ih nije imao. Tu dolazimo do priče o tržištu udžbenika. To ne postoji. Ako roditelj dobije popis knjiga koje mora kupiti, on ih mora kupiti po cijeni od osam, 18 ili 88 kuna, nema cjenkanja. To je jedna od najvećih prevara u školstvu. Jedan uski krug ljudi zarađuje golem novac, a svi ostali tonu u siromaštvo, i profesori, i roditelji, i djeca. Dakle, treba locirati, identificirati i iz sustava odstraniti iste. To su oni pusti pisci novih udžbenika i radnih bilježnica te vlasnici nakladničkih kuća. Izrada udžbenika bi trebao biti monopol Prosvjetnog sindikata, pa neka sami biraju hoće li stalno izmišljati i tiskati nove udžbenike ili će si podići plaće. 

Krešimir Cvitković

Nasilništvo je veći problem od markiranja

Profesori ignoriraju nasilje, da odmah čim primijete nasilje u razredu reagiraju i pozovu nasilnika na razgovor, zaprijete kaznama, možda bi i nešto pomoglo, ali ovo ignoriranje pokazuje da je to u redu i samo se nastavlja. Profesori i ravnatelji ne trebaju glumatati neke prijatelje već bi trebali biti autoritet. Ako pogriješiš, snosiš kaznu za svoja djela. Ima škola koje dobro funkcioniraju na taj način, tako da se može, ali se neće. Što se tiče pedagoga, psihologa, čast iznimkama, ali ne znam kome su još oni pomogli. Još ismijavaju žrtvu i daju joj kojekakve dijagnoze, a nasilnicima ništa. Zašto postoje ukori, opomene pred isključenje i isključenje iz škole? Gospodo, počnite to koristiti na pravim problemima, a ne jer je netko markirao. Ne opravdavam markiranje ni pod koju cijenu, ali kako ono može biti veći problem nego nasilništvo? Kako?

Tina