Grčki sindikati pokrenuli su 48-satni opći štrajk, još jednom gotovo paraliziravši zemlju. Ovaj put u jeku glasanja u parlamentu o drastičnom planu rezanja troškova, o kojem ovisi i financijska stabilnost EU. Grčka, u novijoj povijesti izrazito buntovna i revolucionarna zemlja, opći štrajk ovakvih razmjera i trajanja nije iskusila još od rušenja vojne diktature Georgiosa Papadopoulosa 1974. godine.
Reuters, DPA i AFP javljaju da su prosvjedi, koji su u ponedjeljak počeli mirno, danas obilježeni i sukobima s policijom te bacanjem suzavca i kamenja. Pozivu glavnih sindikalnih organizacija ADEDY i GSEE odazvali su se radnici državnih tvrtki, ministarstava, zdravstveni radnici obrađuju samo hitne slučajeve, a javni promet u Ateni uglavnom je blokiran. Sindikalisti ometaju promet u lukama, štrajka se u bankama, zračni promet jedva da se odvija. Podzemna željeznica u Ateni radi, ali samo kako bi građani mogli stići na prosvjede u središtu grada.
Udar na minimalce
Još prijepodne tamo ih je čekalo 5000 interventnih policajaca od kojih nekoliko stotina štiti parlament. Okružen sa 20.000 prosvjednika, koji traže ostavku vlade i odbijanje rješavanja krize na ovakav način, parlament je mjesto u koje su uprte europske, pa i cijele svjetske javnosti. U njemu se dovršava rasprava planu štednje kojim PASOK-ov socijalistički premijer Georgios Papandreou do 2015. želi uštedjeti 28 milijardi eura. Riječ je o uvjetima Grčkoj kako bi joj EU i MMF isplatili još 12 milijardi eura novih zajmova.
Grčkoj je u svibnju isplaćeno 110 milijardi eura kredita, a sada bi u nekoliko obroka trebala dobiti još 120 milijardi kako ne bi pokleknula pod bremenom 341 milijarde eura duga (152% BDP-a). Mjere štednje predviđaju čak i oporezivanje minimalnih plaća, smanjenje prava radnika, a vlada predlaže i privatizaciju gotovo svega kako bi se do 2015. namaknulo još 50 milijardi eura. Riječ je o uvjetima EU, posebno Francuske i Njemačke.
Moguća svjetska kriza?
Svaki iznos koji Grčka odnekud iskopa sama znači da će joj se u tolikoj mjeri morati dodijeliti manje kredita. Prema anketama, vladin plan i takav diktat EU odbija između 70 i 80% Grka. Iz EU stižu upozorenja da se riskira raspad projekta eura i stabilnost EU te se vrši žestok pritisak i na PASOK i na oporbenu Novu demokraciju da prihvate plan i uvjete zaduženja.
No, čak i neki PASOK-ovi zastupnici najavili su da će glasovati protiv pa premijer može računati na mršavu većinu od 155 od 300 zastupnika. Kriza u Grčkoj predstavlja problem jer se strahuje da bi njen bankrot prouzročio međunarodni financijski udarac kao poslije posrnuća Lehmana Brothersa iz jeseni 2008. Euro bi u tom slučaju najgore stradao. Najveći grčki vjerovnici nalaze se u Francuskoj i Njemačkoj, ali financijski lanac uvelike seže i do banaka u Americi.
U Grčkoj u posljednje vrijeme naglo raste nezaposlenost te sada iznosi 16,2%. Nezaposlenošću su posebno pogođeni mladi. Među onima koji su u 20-im godinama života, čak četvrtina ih živi ispod razine siromaštva.
Privatizirati sve - od lutrije do državnog elektroopskrbljivača
Otkako se pokazalo da će EU u grčke financije morati usuti puste milijarde kako bi spasio sebe, iz zemalja članica pristižu prijedlozi što bi sve Atena mogla/morala prodati kako bi poplaćala dugove. U ožujku 2010. istaknuti članovi stranaka njemačke vlade CDU/CSU i FDP tražili su od Angele Merkel da zahtijeva čak i prodaju grčkih otoka. Građani Grčke to su doživjeli kao tešku uvredu govoreći da nisu oni doveli zemlju na rub kolapsa.
No, sada se i u Ateni govori o prodaji državne lutrije, koncesija na klađenje, državne pošte, vodovodnih tvrtki, proizvođača nikla, udjela u bankama, stotina kilometara cesta, aerodroma, olimpijskih terena, tvrtki za opskrbu električnom energijom i plinom, čak i dijelova grčke obale. Problem je što je od 2000. Grčka od privatizacije dobila samo 10 milijardi eura, a sad joj do 2015. treba pet puta više.