Drugi mandat uvijek je prokletstvo.

Drugi mandat Franje Tuđmana bio je poguban za Hrvatsku, drugi mandat Ive Sanadera bio je poguban za njega. A sada se ni Andrej Plenković ne osjeća najbolje skoro na polovici drugog mandata.

Jučerašnji ispad u intervjuu s Mislavom Bagom kada je optužio novinare da su "kampisti", insinuirajući da se u kampu udružuju protiv HDZ-a, dok je istodobno i dalje opravdavao i hvalio Gabrijelu Žalac, pokazuje da se premijer sve teže nosi s funkcijom i pritiscima.

Nedavno je javno optužio 24 sata da su "najangažiraniji u hajci", poručivši kako ih "čita i prati", što je s pozicije najmoćnijeg političara u zemlji zvučalo kao otvorena prijetnja novinarima.

Plenković postojano gubi živce, a to je obično početak kraja.

Infantilne svađe

Jučer je uhićena njegova bivša ministrica Gabrijela Žalac, za koju je sinoć tvrdio kako je ministrica "iz prvog mandata", premda je ona još uvijek članica Predsjedništva HDZ-a. Ministar Mario Banožić tjednima je zakačen u klinču s predsjednikom Zoranom Milanovićem, iz čijeg tabora ("kampa"?) cure ministrove afere u medije. A premijer troši vrijeme na infantilno prepucavanje s predsjednikom.

Koronavirus koji je Plenković pobijedio još prošlog ljeta razbuktao se, odnosi živote i prijeti kolapsom zdravstvenog sustava, dok je istodobno pravi kolaps doživio i plan cijepljenja stanovništva. Još gore, Plenković se sinoć neuvjerljivo izvlačio kako on zapravo nije rekao da je pobijedio koronu, premda ga demantiraju snimke iz tog perioda.

Njegovo toleriranje ljudi u Znanstvenom savjetu koji dokazano relativiziraju važnost cjepiva daje zamah antivakserima i ugrožava borbu protiv pandemije. Jasno je i zašto: dok se znanstvenici svađaju, premijer se uspješno skriva.

Nacionalni stožer Civilne zaštite odavno je izgubio kredibilitet i njegovi članovi svojim nastupima, izjavama i porukama unose nedoumicu i iritiraju javnost. 

Puževim tempom

Obnova Banije i Zagreba ide puževim tempom, ne znam se gdje je novac, kako se raspoređuje, tko vodi obnovu i kako. A sada je afera s Gabrijelom Žalac otkrila kako Hrvatska zapravo koristi EU novac, što bi moglo ugroziti daljnje raspolaganje tim novcem.

Da stvar za Plenkovića bude još gora, Europska unija bila je najvažnija referenca u njegovoj karijeri. Sada se pak  i njegova Vlada, preko ravnatelja Središnje agencije za financiranje i ugovaranje programa i projekata EU (SAFU) Tomislava Petrica (HDZ), kompromitirala prema Bruxellesu.

Istina, Plenković se u svom mandatu nosio s velikim krizama, ali nosio se loše. Agrokor je proizveo mega aferu koja je dovela do smjene Martine Dalić (koja je rehabilitirana u Podravci), a vidjet ćemo kako će na koncu završiti ta priča, dva potresa rezultirala su kaosom u obnovi, a pandemija je dovela do toga da je Hrvatska naslabija u procijepljenosti i da ima najveću stopu smrtnosti u EU. 

Otupljeni radari

Plenkovićevi "istančani radari" fokusirani su samo na medije i novinare čiji rad prati i nadzire, dok je u ostalim situacijama - kadrovskim, organizacijskim, stranačkim, političkim - taj fokus prilično zamućen. 

Je li to nešto što se očekuje od predsjednika Vlade u ovakvoj situaciji?

Plenkovića hvata paranoja od novinara, javno optužuje sve političke protivnike da "nesuspregnuto mrze HDZ", skriva se iza kompromitiranih ministara i dužnosnika, a glavni argument u obrani od svih kritika (pa i presude za Fimi mediju) jest podsjećanje da je drugi puta dobio izbore.

Premda mu je i ta parlamentarna većina kilava i labava.

Ovako ne ide

U ovom trenutku jedina utjeha Plenkoviću predstavlja činjenica da je HDZ i dalje najjača stranka, premda je njezin rejting isti ili čak niži nego nakon zadnjih izbora. Međutim, ako je HDZ zaista toliko jak koliko o tome Plenković govori, onda je idealno vrijeme da se podvuče crta, raspusti Sabor i raspišu novi izbori.

Ovako naprosto više ne ide. 

S pravomoćno osuđenom strankom, s njezinim dužnosnicima koji gotovo redovito završavaju u zatvoru ili pod istragama Uskoka, s obnovom koja trokira i pandemijom koja ubija, s državom koja tavori na dnu EU, s Vladom koja troši novac na kupovanje glasova i lojalnosti ili je naprosto samoj sebi svrha, ne možemo ići dalje.

Plenković je potrošio sve kredite u stranci koja ih više ne zaslužuje, njegovo novo političko lice istrošilo se baš poput njegovih živaca, a država je u kaosu koji se više ne može kontrolirati.

Ostavka Vlade i prijevremeni izbori najmanje je što možemo očekivati. 

Ako je drugi mandat prokletstvo, onda ga je možda najbolje preskočiti.