General HV-a i HVO-a Zlatan Mijo Jelić gostovao je u studiju 24sata povodom presude šestorci u BiH. U razgovoru je otkrio zašto smatra da nije bilo udruženog zločinačkog pothvata, kako je počeo sukob HVO-a i Armije BiH, te zašto se od optužnice za ratne zločine sklonio u Hrvatsku i želi da Hrvatska provede istragu o onome što mu se stavlja na teret. Također je analizirao i po njemu, loše posljedice presude za Hrvate u BiH.
CIJELI RAZGOVOR POGLEDAJTE OVDJE, A PAR PITANJA SMO IZDVOJILI:
JELIĆ: Presuda je nepravedna, nevjerodostojna i Haški sud je pokazao da mu nije do mira, da mu nije do pomirenja, nije do pravde ni istine. nitko ne poriče da se nisu događali određeni zločini i da toga nije bilo, ali za to trebaju odgovarati oni koji su to počinili. Želim naglasiti da ovi zločini koji se stavljaju šestorici na teret nisu bili organizirani, ni planirani ni zapovjeđeni i zato ne mogu da prihvatim presudu haškog suda, pogotovo ako znamo kako su presuđivali u dosadašnjim slučajevima i time su pokazali da nisu vjerodostojni ni pravedni i da određenim presudama žele falsificirati povijest ratnih sukoba 90-ih.
Vi se rekli da kako se Haški sud ovime dokazao da je on udružena zločinačka organizacija, što je dosta teška kvalifikacija, ali tko bi po vama trebao odgovarati - nepobitno je da su se zločini dogodili i da su postojali logori pod kontrolom HVO-a?
JELIĆ: Zločini su se dogodili, logori, odnosno sabirni centri su bili na svim stranama. Dosta je ljudi za zločine odgovaralo. Dosta ljudi se istražuje. Za zločine u Stupnom Dolu je odgovarao Ivica Rajić i priznao taj zločin, za zločine u Ahmićima je odgovarao Dario Kordić koji je nevin. Ti su se zločini dogodili, ali Haški sud uopće nije dokazao tko je odgovoran za te zločine. Ponovno ponavljam, nitko ne pobija da je bilo zločina, ali za te zločine se mora odgovarati individualno ili onome tko ih je zapovjedio, ali neka se onda pokažu te zapovijedi. Ne može haaški sud presuđivati kvalifikacijom da je netko unaprijed mogao znati da će se zločini dogoditi. Ja sad postavljam pitanje, zašto ne odgovara predsjedavajući sud od jučer i zašto unaprijed nije znao što će se dogoditi s generalom Praljkom?
Haaški sud za temelj uzima i transkripte koji su dostavljeni iz Ureda predsjednika i njegove izjave koje su ponekad bile vrlo teške, kao ona da će Bošnjaci, ako ne pristanu na podjelu, postati jedna mala državica. Mislite li vi da je to dovoljno i je li se naša država prekasno uključila u pobijanje tih teza i može li sada, kako najavljuje premijer Plenković, dalje rušiti ovu presudu?
JELIĆ: Prvo, nije istina to što ste rekli da je predsjednik Tuđman rekao o Bošnjacima. Ni jedan transkript ništa ne dokazuje da je Hrvatska imala pretenzija da dio teritorija pripoji Bosni i Hercegovini. Prvo je zločinački čin način na koji su otišli tražiti u Haag, ni jedna ozbiljna država ne može to činiti. To je rekao predsjednik Mesić, tajni svjedok, koji je lažno svjedočio pred Haaškim tribunalom. Ako je itko zagovarao cjelovitu i nedjeljivu Bosnu i Hercegovinu, to je onda hrvatski državni vrh iz tog vremena i dr. Franjo Tuđman. Da nije bilo hrvatskog naroda u BiH i da nije bilo Republike Hrvatske, Bosna i Hercegovina ne bi bila međunarodno priznata, jer, zahvaljujući hrvatskim glasovima koji su plebiscitarno 29. veljače i 1. ožujka izašli na referendum, došlo je do priznanja BiH. Hrvatska je primila preko 500,000 prognanih muslimanskih izbjeglica, a preko 15,000 ranjenih pripadnika armije bih je liječeno ovdje.
Vi ste isto optuženi za udruženi zločinački pothvat i zločine protiv čovječnosti. Ta optužnica je dignuta u BiH, vi ste došli ovdje u Hrvatsku. Zašto se ne suočite s tim optužbama tamo i probate dokazati svoju nevinost?
JELIĆ: U BiH postoje dva zakona po kojima se sudi za ratne zločine. Hrvatskim braniteljima se sudi po retroaktivno donošenom zakonu, a Muslimanima po zakonu donesenom u tom vrijeme. Razlika između ta dva zakona je što Kazneni zakon iz bivše SFRJ ne poznaje udruženi zločinački pothvat - to je izmišljena kvalifikacija da se kolektivno sudi svima. Taj zakon ne poznaje ni selektivnu odgovornost, niti zločin protiv čovječnosti. No, pojam zapovjedna odgovornost prema kojoj sam ja trebao predvidjeti da će nešto dogoditi, a koju je donio Haag, je čista opstrukcija koncipirana na taj način da se kolektivno sudi političkom vojnom vrhu. I da se sudi jednom narodu po retroaktivno donesenom zakonu, a drugom se sudi po zakonu donesenom u vrijeme SFRJ - to ne postoji nigdje u svijetu. Čak je i Međunarodni sud za ljudska prava u Strasbourgu u više navrata donio presude i naložio pravosuđu BiH da se svi optuženicima i osumnjičenicima mora suditi po istom zakonu. To jest, po onom zakonu koji se odnosi na vrijeme kada je zločin počinjen. Ili, ako postoje dva zakona, onda se sudi prema onom koji je po volji, a to je u svakom slučaju, zakon iz bivše SFRJ. Pravosuđe ovo negira, i time se vrši aparthejd nad Hrvatima. Ja osobno, kojem su digli optužnicu prepisanu iz Haaga, kao i velikoj veličini hrvatskih zapovjednika, ne bježim od dogovornosti. Mi smo došli u RH i tražimo da sukladno Međunarodnom sporazumu između Hrvatske i BiH, BiH ustupi predmete Hrvatskoj - pa da RH zaokrene predmet, istragu i utvrdi ima li osnova za podizanje optužnice, ne meni, već svim ratnim zapovjednicima u BiH. Na ovaj način nisu izjednačeni ne samo optuženici, već i žrtve.