Ivica Todorić često je nagalašavao da u svom Agrokoru provede od 15 do 17 sati na dan. I točno je da je veliki radoholičar koji je oduvijek volio i htio kontrolirati aposlutno svaki detalj pa i raspored pojedinih artikala.
Ipak, netočna je informacija da se nikada nije odmarao. Gotovo svakog vikenda odlazio je u lov u Garjevicu i to najčešće svojim helikopterom. Tamo je vodio i svoje najbliže suradnike, ali i ljude s kojima je volio biti blizak. Dičio se i skromnošću svoje djece te često naglašavao da su od najranije dobi počinjali raditi. I to je točno, no uglavnom su odmah počinjali raditi na visokim pozicijama. Njihova skromnost bila je vrlo relativna jer su redovito putovali svijetom, jeli po luksuznim restoranima, uživali na obiteljskoj jahti ili na svom privatnom otoku. Naime, u javnosti se gotovo nikada nije spominjala priča o Smokvici, otoku koji je Agrokor kupio od Ante Lušića čija je firma imala koncesiju i pravo na razvoj turizma. Kupnjom Grafoplasta Agrokor, odnosno Ivica Todorić dobio je koncesiju, a otok je uglavnom koristio za privatne svrhe.
Već je zaboravljena i priča o vjenčanju stoljeća - onom Ive Todorić s Hrvojem Balentom, ali i drugom spektaklu vjenčanju bivše hrvatske misice Martine Novosel za Antu Todorića mlađeg.
Oko 300 uzvanika prisustvovalo je 2005. tradicionalnoj večeri u hotelu Opera, čiji je većinski vlasnik Ivica Todorić. Martina je nosila posebno dizajniranu vjenčanicu, a poslije se presvukla u Versaceovu haljinu. Pjevali su Jasmin Stavros, Jole i bend Kužiš stari moj. Jedan od detalja njihovog nimalo skromnog pristupa životu je proslava rođendana koju je Ante Todorić organizirao za svoju suprugu Martinu u Dubrovniku. Očito romantik u srcu, za voljenu ženu iznajmio je luksuzni restoran Gil’s u staroj dubrovačkoj jezgri. Na slavlju je bilo 50 ljudi i svi su imali iznajmljene sobe u hotelu Exelcsior što je trošak rođendana diglo na pola milijuna kuna. Naravno uživalo se u luskuznim vinima i plodovima mora. 2004. u hotelu Westin udala se i Todorićeva kći Iva za Hrvoja Balenta, danas menadžera tvrtke. Na svadbi je bilo 350 ljudi.
Najmlađi Todorićev sin godinama je bio u ljubavnoj vezi s pjevačicom Lanom Jurčević, a nakon prekida nije dugo žalovao, nego se okrenuo preko granice. Danas je u sretnoj vezi s lijepom srpskom manekenkom Milicom Mihajlović.
A tata Ivica nikad nije osobno bio ni u kakvom skandalu što bi teško i došlo do medija s obzirom na to s kakvim se ljudima okružio.
Jedan od važnijih suradnika Ivice Todorića u herojskim danima uspona bio je i Jozo Petrović, čovjek o kojemu je tijekom zadnjih godinu dana pričala cijela Hrvatska, bliski suradnik Tomislava Karamarka. On je bio generalni direktor Unikonzuma, koji je kasnije preimenovan u Konzum.
Nakon privatizacije Unikonzuma i prelaska u Todorićevo vlasništvo, Petrović je ostao dio obitelji - bio je direktor Intercontinentala i član uprave Agrokora. Kasnije je iz Todorićeva carstva prešao u Inu. Todorića – u kontinuitetu – podupiru i hvale Borislav Škegro, Radimir Čačić, Ivo Sanader, Nikica Valentić, Franjo Gregurić, Stjepan Mesić – i desni i lijevi, bez izuzetka. Kolona dužnosnika koji su došli iz Agrokora ili otišli u Agrokor je duga. Tu su bivši guverner Željko Rohatinski, Zdravko Marić, Branko MIkša, Davorin Mlakar, Krešimir Kuterovac...
- U svega dvije godine kupio je nekoliko uglednih tvrtki, kao što su zagrebački trgovački lanac Konzum, tvornica ulja Zvijezda i punionica vode Jamnica. Prije točno dvadeset godina, u srpnju 1992., šira hrvatska javnost je prvi put čula za uspješnog cvjećara Ivicu Todorića, i to u tekstu objavljenom u Globusu, gdje je prozvan zbog načina na koji se uključio u privatizaciju bivših društvenih poduzeća. Iako tad – u odnosu na današnje stanje – njegov Agrokor nije puno imao, samo zadarsku Sojaru i Agropreradu Ivanić Grad, novinarki nije bilo jasno ni kako je to stekao. Kako bijaše tad, tako je i danas – činjenica da netko vrijedno radi cijele dane nije dostatno objašnjenje za zgrtanje znatnog imutka i društvene moći - piše u jednom istraživačkom radu novinar Poslovnog dnevnika Saša Paparella. Tekst je objavila Jasna Babić.
- Agrokor trguje strateški značanijim robama, pšenicom, kukuruzom, čak naftom, dobiva povlaštene bankovne kredite i u svome osvajanju društvenog vlasništva očito uživa osobitu naklonost državne Agencije za restrukturiranje koja Todoriću dopušta ono što drugima osporava - kupovinu dobro poslujućih društvenih poduzeća. U formi priče o jednoj prilično ružnoj poslovnoj transakciji, kreditom Zagrebačke banke od šest milijuna maraka, Agrokor je trebao kupiti od poljoprivrednog kombinata u Osijeku pšenicu i kukuruz za robne rezerve RH, no dio te robe Agrokor je izvezao u inozemstvo, prodao devize Ini, a da bi se izbjegao skandal zbog praznih državnih skladišta i pravdao kredit, nabavili su pšenicu po niskim cijenama od vojvođanskih poduzeća - napisala je Babić.
HNB je zbog sumnjivih transakcija u tom poslu protiv Franje Lukovića, direktora Zagrebačke banke, podnijela kaznenu prijavu. U Agrokoru su tvrdili da su kupljenu robu opljačkali četnici i JNA. “Nakon svega, nije bilo ni državnog novca ni državne pšenice i kukuruza, ali je Agrokor nastavio kupovati društvena poduzeća uz očiti blagoslov države”, piše novinarka.
Samo dvije godine kasnije Todorić će steći goleme udjele u čak sedam značajnih poduzeća – splitskom Bobisu i mljekari Mils, vinkovačkim Silos mlinovima, PIK Vrbovcu, Ledu, Hotelu Intercontinental i, tad kruni uspjeha, Konzumu. Već 1995. Todorić je veći od svih. Sa širenjem koje je tad započeo nije stao do danas. Zadnja je akvizicija, nakon niza muka, bila slovenski ponos - Mercator. Cijela se Slovenija odupirala tom preuzimanju, ali Todorić je bio jači.
- Ja ću sad reći za sebe, a nikad nisam za sebe takvo što govorio - tko je napravio nešto što sam ja napravio na ovim prostorima? Koju god sam kompaniju uzeo, napravio sam najveće svjetske kompanije. Netko kaže: ‘Todorić je zadužen, nema para’. Ja sam za Mercator svoj novac dao. Kad ne bih uspio, sve bi mi otišlo k vragu. Nitko ne može voljeti Mercator više od mene. Bio sam danas u Mercatoru. Prvo sam sjeo sa sindikatima, a onda s menadžmentom. Mislim da su oni plakali kad sam išao, a i ja sam plakao kad sam išao. Oni su htjeli da danas ostanem s njima tamo. Mislim da su oduševljeni i da će to biti jedno perfektno partnerstvo.
Nije bilo. Bio je to kamen oko vrata. Jednom je rekao: “Meni je potpuno svejedno imam li 100 posto Agrokora ili 93,43 ili 10 posto. Želimo da to što radimo bude kvalitetno i da idemo naprijed. I zato će sutra Agrokor biti posve drugačiji”.
Tijara i ručno šivana vjenčanica iz Italije
Iva Todorić godinama je hodala s Hrvojem Balentom, a kruna njihove veze bila je raskošna svadba u tadašnjem Intercontinentalu 2004. godine.
Po ručno šivanu vjenačnicu išla je u Italiju, a na svadbi im je bilo više od 300 ljudi, među kojima i brojni očevi poslovni prijatelji i partneri. Hrvoje je danas menadžer u Agrokoru, Iva je radila kao direktorica marketinga i jedna od autorica vode s porukom. Velika je vjernica i često ide u Međugorje.
Todorićevo lovište ima 15.000 hektara
Međunarodni savez za lovstvo proglasio je Gajevicu 2000. godine najboljim lovištem u svijetu. Prostire se na 15.000 hektara i u njemu bi Ivica provodio gotovo svaki vikend. Nikad se nije hvalio luksuznim automobilima, no tamo bi ionako išao helikopterom. Ipak, njegova obitelj posjeduje jahtu na kojoj su uglavnom ljetovala njegova djeca. No ni to nije bilo sve.
Uživali bi u Dubrovniku gdje ima partnerske odnose s luksuznim hotelima. Todorići imaju i koncesiju na otok Smokvicu, ali i Villa Castello je u njihovoj koncesiji. Za korištenje plaćaju 560.000 kuna godišnje, a plaćali bi i više da imaju neki prihod, no oni su tu vilu čuvali isključivo za obitelj. Ne treba zaboraviti ni Kulmerove dvore...