Alfreda Hitchcocka nisam slučajno sreo jednog proljetnog dana u svibnju 1964. kraj Hotela Esplanade u Mihanovićevoj ulici u Zagrebu. Nekako sam tad saznao, ne sjećam se više kako, da veliki redatelj posve privatno putuje našom dalmatinskom obalom.
Počeo je tako priču o neobjavljenom i zapravo zaboravljenom susretu s velikim britanskim filmskim redateljem Veljko Despot, hrvatski diskograf i novinar. Tad je imao tek 15 godina i informaciju da će simpatični redatelj prenoćiti u hotelu Esplanade. Hitchcock je tad bio poznat zbog svojih filmova “Psiho” i “Ptice”, koji su se prikazivali u Jugoslaviji, no o putu kroz Hrvatsku mediji nisu pisali. Budući da ga nije smio čekati u predvorju, Veljko se vrzmao po Mihanovićevoj ulici.
- U jednom trenutku ugledao sam ga kako ide iz smjera Gajeve. Bilo je to lako zbog prepoznatljivog i karakterističnog lika koji sam poznavao iz tad rijetkih novinskih fotografija i legendarnih cameo pojava u njegovim filmovima - prisjetio se Despot.
Hitchcock, koji je tad imao 64 godine, bio je u društvu žene Alme. Veljko je uspio na školskom engleskom reći dobar dan i zamoliti ga za jedan autogram.
- Rado se odazvao i zaustavio. Pružio sam mu svoje Pelikan nalivpero i bilježnicu. Oboje su bili vrlo dragi i pričljivi, nikamo se nisu žurili. Kao da im je bio zanimljiv ovaj susret s jednim lokalnim dečkom - ispričao je Despot.
Taj susret za pamćenje trajao je pola sata. Koliko je uspio zapamtiti, Hitchcock ga je dubokim glasom pitao koliko ima godina, živi li u gradu, u kakvu školu ide i još neka pitanja. Za uspomenu, koju čuva još i danas, redatelj mu je skicirao svoj autoportret i uz njega napisao “Veljko”.
- U jednom trenutku upitao me znam li za automehaničarsku radionu u blizini. On i supruga, rekao je, putuju svojim autom kojemu treba možda otkloniti neki manji kvar. Kako sam iz Gajeve ulice, gdje na njezinu početku kod Trga i danas živim, uputio sam ga na obližnju, glasovitu radionu Ivekić, koja se nalazila pri dnu Gajeve ulice u dvorištu na broju 47. Vodio ju je gospodin Ante Ivekić, kod nas tad najugledniji ‘doktor’ za automobile, posebno Opele - rekao je Veljko.
Žena za volanom
Ivekići su mu inače bili obiteljski prijatelji i znao je da ne može pogriješiti odvede li ih ondje po pomoć. Hitchcock ga je zamolio da mu pokaže put do radionice pa su oboje krenuli pješice. Za volan tad luksuznog Lincoln Continentala sjela je žena Alma te ga izvezla s parkirališta hotela. Lagano je ušla u Gajevu te vozila za mužem.
- Putem smo pričali, a on se stalno šalio. Kad so stigli, Hitchcock je na ulici supruzi pomogao rukama pokazujući kako da se pažljivo s tom krstaricom uveze u haustor i zatim u dvorište s radionicom - ispričao je Despot.
Ondje ih je ostavio te su se pozdravili, a oni su mu još jednom zahvalili za pomoć. Veljko je ushićeno pošao kući kako bi sačuvao uspomenu.
- Gospodin Ante Ivekić poslije je rado prepričavao kako se, razumljivo je, strahovito iznenadio kad je ugledao Alfreda Hitchcocka na ulazu u svoju radionicu. Dakako, odmah ga je prepoznao. Ne znam kakav je bio kvar na autu, ali sam poslije čuo iz njegove priče da je bilo nešto sitno i nije dugo trajalo da se otkloni. Dok se automobil popravljao, Hitchcock je izradio još jedan autoportret koji je poklonio Ivekićevoj supruzi Radi. Nakon popravka par se zaputio prema Beogradu. Jedine fotografije tog redatelja u Hrvatskoj uspio je snimiti pokojni fotograf i umjetnik Ante Brkan. Ulovio ga je pokraj automobila u Zadru u kojem su prenoćili. Fotografije čuvaju u Galeriji umjetnina Narodnog muzeja Zadar.
Inače, automehanička radionica Ivekić danas ne radi. Zatvorena je 2001., nacionalizirani prostor vraćen je vlasnicima, a mehaničar je preminuo 2013. Radionica je imala dugu povijest te je bila jedna od najpoznatijih u Zagrebu i široj okolici. Otvorena je 1947., a Ivekić je ondje došao kao šegrt. Kasnije je preuzeo radionicu u kojoj je odgajao naraštaje mehaničara. Volio je skijati pa je servisirao i žičaru na Sljemenu. Svjedokinja tog doba je i Ljiljana Liber, koja u Gajevoj živi od djetinjstva.
Sve brzo popravio
- Dok smo se kao djeca igrali na cesti, tu bi nekad prošao tek jedan automobil dnevno. Na ulazu je nekad visjela tabla koju su kasnije uklonili. Sjećam se da je Ivekić u svojoj radionici bio doslovno od jutra do mraka - kaže Liljana.
U haustor su na popravak dolazili gotovo svi saborski zastupnici. Znali su da će riješiti kvar jer je Ivekić imao veliko skladište dijelova.
- Ivekić je završio Strojarski fakultet. Bio je pristojan i šarmantan i pravi gospodin. Znao je engleski, njemački, talijanski i francuski - opisala je Liljana nekadašnjeg susjeda.