Izmislili su ih Kinezi prije više od 2000 godina. Služili su za zabavu i kao sredstvo za pokazivanje moći i bogatstva. Imućni su zapošljavali profesionalne goniče koji su se za njih natjecali. Vladari bi za uže zmaja zakačili torbicu punu zlata, a onaj tko bi ga srušio - dobio bi blago. Od tada su polako zavladali nebom svih zemalja.

U Japanu se puštanje zmajeva smatra umjetnošću, a u Afganistanu je nacionalni sport dok ih Hindusi u Indiji povezuju s religijom i na praznik Uttarayana podižu tisuće papirnatih ‘letjelica’ u nebo u znak zahvalnosti Suncu koje im daje svjetlost. U Hrvatskoj se zmajarenje smatra isključivo hobijem, iako ima zainteresiranih da od toga učine nešto više. Najbolji primjer je organiziranje AIR+art Susak festivala na kvarnerskom otoku Susku. Ondje je, među ostalima, gostovao Makoto Ohye, stručnjak za japansku tradicijsku umjetnost oslikavanja zmajeva. Ali bilo je i domaćih majstora poput Darka Poldrugača koji više od 20 godina usavršava vještinu puštanja zmajeva. Zagrepčanima koji šeću savskim nasipom bravure koje izvode njegovi zmajevi na vjetru nisu nepoznate.

- Čim završim s poslom i ako mi to vrijeme dopušta odlazim na Prisavlje jer me zmajarenje opušta. Često zaboravim na vrijeme kad sam tu pa nerijetko ostanem do kasno u noć. Naravno, ako me vjetar služi - govori Darko dok iznad njega njegovi zmajevi tromo lebde na povjetarcu.

>>> Više pročitajte u Expressu