Početkom srpnja planuo je požar u beogradskom prigradskom naselju Vinča i tako ponovno u javnost doveo davno zaboravljeni kompleks za razvoj nuklearne tehnologije. Institut za ispitivanje materija, kako se izvorno zvao, osnovan je 1948. godine da bi i Jugoslavija imala svoju nuklearnu bombu. Ili barem elektranu. Sam program razvoja bombe ugašen je 1968. godine zbog jednostavnog nedostatka novca u tadašnjoj državi. Slobodan Milošević i Aleksandar Vučić nisu se pokazali pretjerano uspješnima u pokušajima sanacije ili oživljavanja instituta. Jedna analiza iz 1997. godine podsjetila je kako Vinči prijeti ozbiljna opasnost od eksplozije koja bi mogla izbaciti mnoštvo radioaktivnog materijala po Beogradu. “Trideset aluminjskih spremnika sadrži više od 6600 peleta uranijeva goriva i nalaze se pod dvjesto kubnih metara prljave vode u rashladnom bazenu. David Kyd, glasnogovornik Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA), kaže da postoji opasnost od stvaranja uranijeva hidrida, zapaljivog plina, u spremnicima, što može dovesti do pucanja spremnika pod visokim pritiskom. U najgoroj situaciji, plin bi se mogao zapaliti pod vodom i izazvati lančanu reakciju u drugim spremnicima, što bi izbacilo radioaktivni materijal po hangaru, a možda i po Beogradu. Inspektori Međunarodne agencije za atomsku energiju ne mogu jamčiti strukturalnu stabilnost zgrade stare gotovo četrdeset godina”, pisao je u ožujku 1997. godine ugledni magazin New Scientist.