Zbog stanja na zagrebačkom Sveučilištu prošli se tjedan sastao i Saborski odbor za obrazovanje. Bavili su se samo i jedino sveučilištem, na kojem je posljednjih godinu dana isplivalo - čak i za zagrebačko Sveučilište - neuobičajeno mnogo ozbiljnih afera. Došao je ministar znanosti i obrazovanja, došla je članica sveučilišnog Savjeta, svi članovi odbora, saborski zastupnici. Tko nije došao? Rektor Damir Boras. A nije se ukazao ni predsjednik sveučilišnog Savjeta Luka Burilović. Ispričali su se neodgodivim obavezama. S obzirom na političke konstelacije i činjenicu da rektor Boras ni prije nije “zarezivao” osnivača Sveučilišta, državu, to nikoga nije iznenadilo. No članovi odbora s pravom su iskazali iskrenu ljutnju na djelovanje rektora i Luke Burilovića.

Ovim činom, i to još u situaciji u kojoj je na snazi jako zastarjeli Zakon o znanosti i visokom obrazovanju, lako je zamijeniti sveučilište za nekakav Divlji zapad. No kako je istaknula rektorica zadarskog sveučilišta Dijana Vican, svidjelo se to nekome ili ne, nije Boras sam. Iza njega je Senat sveučilišta. Više od 40 dekana koji natpolovično puštaju zakonski upitne odluke rektora i pristaju na, primjerice, održavanje službenih sjednica mailom, bez mogućnosti rasprave. A član odbora, zastupnik Možemo! Damir Bakić, podsjetio je i na to da je u rektoratu tijekom ova dva mandata rektora Borasa zaposleno gotovo sto ljudi. O slučajevima seksualnog zlostavljanja opet nitko ništa ne govori, slučaj Hrvatskih studija provlači se tek u medijima.

No možda najtužnije od ta tri sata saborskog odbora bilo je gledati ministra Fuchsa koji je na većinu ljutitih zahtjeva da nešto napravi uglavnom slijegao ramenima. I uglavnom ponavljao da se bez novog, kvalitetnog, zakona o znanosti malo toga može napraviti oko problema na sveučilištu. Fuchs je obećao i kako taj novi prijedlog zakona pred Vladu i Sabor stiže krajem godine, no njegovo objašnjavanje kako se upravnim nadzorom na sveučilištu ionako ne može ništa postići... Podsjetilo je, zapravo, na činjenicu da ono što je u temelju te slavne autonomije, na koju se i rektor Boras poziva - odgovornost prema znanosti i visokom obrazovanju

. A te odgovornosti je sve manje, barem što se tiče zagrebačkog sveučilišta. I kako se čini, svi su odlučili, kao i ministar, nastaviti slijegati ramenima dok rektoru sljedeće godine ne istekne mandat. Dotad ima taman vremena da se opet poslože karte, vidi kako će se razviti situacija s novim vodstvom Zagreba, kakav će Zakon o znanosti proći... Ma, glavno da imamo autonomiju.