U četvrtak u kasnim popodnevnim satima na bjelovarskom Trgu Eugena Kvaternika kod Paviljona, okupilo se 50-tak malih dioničara mliječne industrije „Dukat“ kojima je tog dana na račune sjeo novac za dionice kojim ih je većinski vlasnik isplatio i istisnuo iz društva. Dok su čekali predsjednika Udruge manjinskih dioničara Dukat d.d. „Naš Dukat“, Valentina Jadriška, međusobno su komentirali završetak njihovog dioničarstva.

Oni upućeniji u trgovanje dionicama pojašnjavali su da ih je većinski vlasnik mogao „izgurati“ iz društva otkupom njihovih dionica, u trenutku kad u rukama drži najmanje 95 posto portfelja, a taj trenutak je došao. Iako su dobili 928 kuna po dionici, što je rekordna vrijednost, jer je prije nekoliko mjeseci dionica na burzi vrijedila 400 kuna, pojedinci nisu bili baš najsretniji tim raspletom.

No, zakon je tu neumoljiv, ali vjerojatno je njihovo tiho negodovanje koje se moglo čuti inspirirano naglim skokom dionica.

- Nikada nismo dobili dividendu, jer se dobit svaki put zadržala u društvu. Pored toga mislim da smo u budućnosti mogli postići i bolju cijenu - čuli smo kako međusobno komentiraju „razvlašteni“ dioničari, od kojih većina je dionice upisala a da nije ni pretpostavljala da će im one donijeti bogatstvo.

Nekima i milijune. Dolaskom šefa udruge iz parka na Kvaternikom trgu preselili su se u drugi park na trgu Stjepana Radića.

Jadriško je zamolio novinare da se maknu jer je taj sastanak zatvoren za javnost.

Dan ranije izlistana cijena na burzi od rekordnih 928 kuna u četvrtak je novac sjeo na račune malih dioničara koji su imali ukupno 130 tisuća dionica.

Za otkup tih dionica većinski dioničar belgijski BSA International, tvrtka u sustavu francuskog Lactalisa, duboko gurnuti ruku u džep i iskeširati 120 milijuna kuna. Ovoj transakciji je prethodila odluka Skupštine Dukata d.d. Na taj je način gotovo kompletna mljekarska industrija koju je u jednom trenutku u vlasništvu držao Luka Rajić.

On je godinama bio vozač kamiona u Dukatu, da bi u jednom trenutku kupio - došao do većinskog paketa (!?) koji je prije 14 godina prodao francuskom Lactalisu za 280 milijuna eura. S nešto više od dvije milijarde kuna odlučio je „pojačati“ švicarsko gospodarstvo preselivši se s tim novcem u zemlju satova.

Podsjećamo da je početkom 1990-tih godina došlo do privatizacije koja je stavila „šapu“ na poduzeća koja su novokomponirani tajkuni, naravno, uz blagoslov vlasti, jer kod nas ništa ne ide bez politike, društveni kapital sa siću pretvorili u svoje vlasništvo. Potpisnik ovih redova sjeća se razgovora na tu temu sada s već pokojnim dr. Markom Veselicom koji je te 1996 godine bio član saborskog Odbora za praćenje privatizacije. Na direktno pitanje u kojoj je vrijednosti društvenog kapitala (čitaj poduzeća) prodano dr. Veselica mi je odgovorio za 52 milijarde dolara, uz opasku da je od te vrijednosti u Fond za privatizaciju stigao iznos od 1,2 milijarde dolara. Takav diskont nisu davali ni trgovci ukradenom robom. To je jedan od razloga potonuće našeg gospodarstva.