Evo, ovo je svijet mrtvih, mirnim glasom govori pomoćnik ministra branitelja i šef Uprave za zatočene i nestale pukovnik Ivan Grujić (60) dok nas uvodi na patologiju Zavoda za sudsku medicinu. Škrto svjetlo pada po betonskom podu i širokim stolovima i otkriva 24 poslagana skeleta još iz Domovinskog rata, a tek koji dan prije iskopana u Bjelovarsko-bilogorskoj županiji. Čekaju identifikaciju.

- Nužno je provesti DNK analizu nad svim raspoloživim kostima iz te grobnice što zahtijeva dosta vremena - govori Grujić.

Istraživanje masovnih grobnica iz Domovinskog rata njegov je posao, a najjači dojam na njega je ostavila ekshumacija 200 ljudi iz masovne grobnice na Ovčari. To mu je, ističe, jedno od najmučnijih i najstrašnijih iskustava. Svaki slučaj je zasebna priča, nesretna, duboka i potresna. No kad smo u toj jami došli do tinejdžera od 16 godina koji je u džepu imao malog plišanog medvjeda, nitko nije mogao ostati ravnodušan - rekao je Grujić.

U 20 godina, koliko traga za kostima nestalih ljudi iz Domovinskog rata, prevalio je milijun i pol kilometara, pronašao 4695 posmrtnih ostataka, identificirao 3816 ljudi i tri godine života proveo u automobilu.

Sve te pronađene kosti za njega nisu samo brojke. Za njega su to stvarne priče, tragične sudbine, uništeni planovi.

Potraga ne  prestaje: I dalje tragamo za 1759 nestalih...

Na zagrebačkom krematoriju, položeni u limene sanduke, 500 skeleta čeka identifikaciju. Neki su iskopani i 1996., za neke se pretpostavlja tko su, no još nema dokaza o njihovu identitetu.

- To su neriješeni slučajevi. Svi su obrađeni i napravljena im je DNK analiza. No od 10.000 uzoraka krvi koje imamo u bazi, niti jedna se ne poklapa s njihovim DNK, priča Gruić.