Naviknuli smo se gledati kako Ivi Sanaderu vozači otvaraju vrata izglancanih luksuznih automobila vrijednih barem pola milijuna eura. Kao premijer nije ni mogao sjedati u aute bez blindiranih stakala, kožnih sjedala uz svu opremu koju automobili mogu imati. 

Danas, kad se brani sa slobode zbog navodnog ratnog profiterstva, sam vozi automobil, čija vrijednost nije ni jedna trećina onoga na što se naviknuo, s naljepnicom za invalide. Izgleda da mu je zbog učestalih vožnji na stražnjem sjedištu ostala navika nevezivanja sigurnosnog pojasa, no moguće je da to ne radi i iz zdravstvenih razloga. Ozbiljna lica bivši premijer Sanader vraćao se u nedjelju sa suprugom Mirjanom iz rodnoga grada gdje je u dva dana posjetio obitelj i prijatelje.

Ulicama sada šeće sam, a tek rijetki prijatelji, poput Jerka Rošina, koji su uz njega ostali i u ovim najtežim trenucima ne libe se fotografirati s "državnim neprijateljem brojem jedan". Od "starog" ponosnog i prkosnog Sanadera ostao je vješti govornik koji bez zadrške stane pred kamere i odgovara na novinarska pitanja.

No, slomljeni duh odaje ispijeno lice i veliki gubitak kilograma. Odjeća iz vremena njegova političkog vrhunca, kad mu je 230.000 sad bivših stranačkih kolega klicalo i kad su najbliži suradnici ponosno uglas vikali: "Kud Ivo, tud i ja", sada nezgrapno pada jer se pod njom nalazi čovjek "smanjen" za nekoliko konfekcijskih brojeva.

Nekada su ga građani zaustavljali i molili da se slika s njima za uspomenu, danas šapuću dok prolazi, a turistima se blicanje fotoaparata u njegovu smjeru čini "pomalo zastrašujuće", kako je komentirala tamnoputa turistkinja na splitskom Peristilu ne znajući o kome je riječ. 

Da bi vidio svoju majku, morao je uplatiti jamčevinu od 12,6 milijuna kuna, predati putovnicu i obvezati se da se neće kriti. Od vođenja vlade i stranke spao je na puko vođenje osobne bitke za slobodu.