Kupiti vrhunsko umjetničko djelo poput slike Pabla Picassa, Claudea Moneta ili Leonarda da Vincija nije nimalo jednostavno. Ako je bivši premijer Ivo Sanader doista, kako tvrdi Nacional, svoju već impresivnu kolekciju upotpunio s dva Picassa i Francescom Fieravinom, za to mu je trebao basnoslovan bankovni račun i poštovanje strogih procedura. A sa svojim čistim primanjima koje je imao kao premijer, saborski zastupnik, savjetnik i vlasnik propalih austrijskih kompanija, teško da si je to mogao priuštiti. Jasna Mrakovčić, suvlasnica zagrebačke galerije Grubić, nije željela ulaziti u to koliko stoji Picassova slika.

- Mogu samo reći da za njega kod nas u Hrvatskoj vjerojatno nema niti jednog kandidata koji bi bio platežno sposoban kupiti njegovo djelo. Uza sve to, tržište umjetnina vrlo je hirovito i sama se često iznenadim cijenom koju neko djelo postigne - kaže Mrakovčić. Iako je galerija Grubić orijentirana isključivo na domaće vrhunske autore, kaže da je kupnja umjetnina u svijetu vrlo slična, no uređenija. Kako bi umjetnina dobila na vrijednosti, dovoljno je da se za nju zainteresira više ljudi.

- Pri kupnji umjetničkog djela najvažnije je povjerenje kupca i prodavača. Slike se najčešće kupuju javnim dražbama, na sajmovima umjetnina ili neposrednim kontaktom s prodavačem. U tom slučaju klijent kaže što želi, a galerist nabavi sliku. Uz nju mora biti i pisano mišljenje vrhunskog stručnjaka za tog autora, a provjerava se i podrijetlo slike - objašnjava Mrakovčić i dodaje kako se izlicitirano djelo mora kupiti. Uvoz umjetničkih djela u Hrvatsku jasno je definiran zakonom. Plaćanju carine ne podliježu jedino umjetnička djela hrvatskih autora koja se vraćaju u domovinu. U tom slučaju, faktura se samo uveća za 23 posto, koliko iznosi PDV.