Gotovo cijela kuća u daruvarskom naselju Vrbovac izgorjela je u požaru 30. prosinca, oko četiri sata u noći. Nažalost, smrtno su stradale i četiri životinje s kojima Željka Bišćan (54) dijeli životni prostor.
POGLEDAJTE VIDEO:
Uspjela ih je spasiti 30. Vatra je buknula u kuhinji, a lavež pasa koji su se nalazili u drugoj prostoriji, zajedno s vlasnicom, digao je uzbunu.
- Kad sam izašla u hodnik, osjetila sam dim, koji je bio sve gušći kako sam išla prema kuhinji. Kad sam otvorila vrata kuhinje, iznad peći se dizao plamen od 20-ak centimetara. Pokušala sam ga ugasiti vodom. Spazila sam plinsku bocu, uplašila se i krenula spašavati životinje: pet pasa, tri kokoši, jednog pijetla i jednog zeku. U kutu do peći ležala je nepokretna prasica teška 80-ak kilograma, deset mačaka, gušter gekon. U hodniku su spavala četiri prasca i jedan gusan, a u kadi je bila kornjača - priča gospođa Željka.
Magistrica Bišćan inače je bila predavačica na Teološkom fakultetu u Zagrebu. Uspjela je spasiti gotovo cijelu “obitelj” istjeravši životinje izvan kuće.
Dok smo razgledali kuću koju je vatrena stihija gotovo u cijelosti progutala, jer se brzo proširila na krovište, Željka nam je pokazala sobu na čijem je zidu i sada drveni križ koji je “preživio” požar. Ona to smatra jednim od Božjih čuda. Drugim čudom ova praktična vjernica smatra to što se nepokretna svinja preko praga sama izvukla, a prije požara nije bila sposobna stajati na nogama dulje od nekoliko sekundi. Ali sad je preskočila prag.
Kaže nam kako se i ovom prilikom pokazala Božja ruka, jer si nikako ne može predočiti da je kornjača, koja se nalazila u kupaonici i bila u “sendviču” između prostorija u kojima je vatra sve gutala pred sobom, uspjela preživjeti.
Kornjača Vanja
Pokazuje nam kupaonicu u kojoj je sve izgorjelo, pa i metalni dijelovi.
- Zamislite, vatrogasci su u crnoj vodi, nakon nekoliko sati, pronašli živu i zdravu kornjaču! Bila sam sigurna da je ona skuhana. Kako drugačije protumačiti, osim Božje pomoći, činjenicu da je u tuš-kadi, gdje je bila kornjača Vanja, vatra sve progutala, a voda je bila hladna! Gusana sam jadnog istjerala, ali on je u košmaru ponovo utrčao u kuću i to platio životom...
Vrata u kupaonici potpuno su rastopljena, a Vanja je preživjela.
Dok hodamo prema sporednoj kući, kamo se vlasnica preselila sa životinjama u jedinu prostoriju, kaže kako je u panici pokušala ugasiti vatru, ali nakon jedne kante vode nije više mogla, a bojala se i plinske boce, strahujući da će i ona ubrzo eksplodirati. Na ruku joj nije išlo ni to što su vatrogasci u prvi mah promašili ulicu, što je dalo vremena da vatra dovrši posao.
Željka se prije 11 mjeseci doselila iz Stubičkih Toplica ovamo kako bi utjelovila Božje riječi, potaknula ponašanje ljudi prema životinjama u svjetlu Božje objave.
Izgorjela i biblioteka
- Tu sam došla s mojim životinjama i s Bogom da zaživimo ono što sam predavala na kolegiju, a to su teološka promišljanja o zoologiji. Cijeli život se bavim tom temom. Odnosno da dokučim na primjeru što bi u Božjim očima životinje trebale biti za nas i mi za njih. Da bi došli do tih spoznaja, moramo jedni druge dobro poznavati i zato sam se odlučila na suživot s njima - pojašnjava nam svoju životnu misiju Željka Bišćan.
Uz smrt životinja, kako kaže članova svoje obitelji, teško ju je pogodilo što je vatra s lica zemlje izbrisala cijelu njenu biblioteku, rukopise za novu knjigu i ostala vrijedna književna djela.
Željka je inače nakon završenog Teološkog fakulteta i magisterija osam godina radila na fakultetu kao znanstveni novak. Osnovala je tad kolegij Teološka promišljanja zoologije. No zbog recesije ministarstvo je prestalo financirati izvanredne predavače, u čijem se rangu i ona nalazila. Miroslav Krušlin i ona su, kaže, osnovali Ustanovu za obrazovanje odraslih Edukacijski centar Nova Arka.
- Prevela sam knjigu ‘Teologija životinja’ s engleskog na hrvatski. To je djelo profesora s Oxforda, koji se prvi u svijetu bavio tom tematikom. Prijevodom te knjige željela sam približiti ljudima tematiku kojom se bavim cijeli život. Nažalost, cijela naklada tih knjiga je izgorjela jer su ovdje bile pohranjene - kaže nam Željka.
Čudnovata obitelj
U cijelu avanturu sa svojom, kako je naziva, “čudnovatom životinjskom obitelji”, krenula je sredinom dvijetisućitih, prodavši stan u Zagrebu da bi kupila kuću u Stubičkim Toplicama.
Tamo su također u slozi živjeli psi, mačke, svinje, koze, kokoši, konj, gušteri i kornjače... Tek kasnije se preselila u okolicu Daruvara, kad je ostala bez posla na Teološkom fakultetu.
- Zbog niskih temperatura i snijega smatrala sam kako im nije ugodno u njihovim negrijanim štalama i kokošinjcima, pa sam ih sve pustila u dnevni boravak. Isus je rekao: ‘Što želiš da drugi čine tebi čini i ti drugima’ - rekla nam je Željka dok je živjela u Toplicama.
Koze i dio kokoši su to oduševljeno prihvatile, dok su poni i ostale kokoši radije ostali u kokošinjcu i u štali s terasom. Ljubimce, čak ni kokoši, Željka ne jede. Na njezinu imanju svi su umrli prirodnom smrću.