Nastavnik Luka Žužul mikrofon je preuzeo oko 13h na današnjem velikom prosvjedu i okupljenoj gomili rekao: 'Ajmo biti pametniji od njih, bolji od njih, dajte im jedan sarkastični pljesak, neka nas čuju.'
- Dok stojim pred vama, emocije su mi pomiješane. Osjećam i ponos i stid. Stid jer su me oni najgori u društvu natjerali da se dignem u 4 ujutro i dolazim 400 kilometara i javno se izložim ovdje umjesto da sam u svojem razredu. Nakon samo 13 godina staža ja sam mrtav, iscrpljen. To nije zbog mojih učenika. Ja samo zbog njih provodim stotine reformi, rekao je Žužul.
- Škola je živo tkivo, živi organizam i činimo ga svi, od čistačice do ravnatelja... Vi koji radite znate da u ovom poslu titule malo znače. Moja plaća određuje se koeficijentom kojim mi u lice poručuju: Ti nisi jednako vrijedan. A zašto to rade?
- Zato što mogu, jer smo najobrazovaniji, najpristojniji, najšutljiviji. Jer su navikli da nam mogu pljunuti u lice, a mi ćemo to samo obrisati. No, dosta je!
- Teško je preživjeti nemir koji proizlazi iz činjenice da se osjećamo kao drugorazredni građani, koji radimo drugorazredan posao, a drugorazredan sam zbog toga što sam učitelj, što me svaka budala može pljuvati i zvati me uhljebom, zaključio je nastavnik povijesti svoj govor.