Kažu da pogrešne odluke nekad znaju proizvesti neke najljepše uspomene. Da, možeš misliti. Neki dan sam se zaputio iz Graza prema Zagrebu i umjesto da izbjegnem sad već poslovične turističke gužve na graničnim prijelazima te kroz pitoreskna slovenska sela pronađem svoj put do Hrvatske, odlučim se na autoput. Tijekom vožnje svako malo bacam oko na AZM-ove kamere i vidim da sve protječe u najboljem mogućem redu. Ništa ne sluti na probleme. 
I svega nekoliko kilometara pred slovensku granicu, siva Škoda ulijeće s desne strane crnom Passatu. Na njih nalijeće tamnoplavi Volvo i nastaje kaos: staklo i plastika frcaju na sve strane. Svi kočimo i izlazimo iz auta. Vozači i suputnici iz smrskanih auta su u šoku, ali nema povrijeđenih. Slovenska policija, vatrogasci i hitna pomoć su u roku od deset minuta bili na licu mjesta. Lokalni policajac nas udaljava od mjesta nesreće te nam objašnjava da ćemo morati pričekati sigurno nekih sat, sat i pol. Većina je već izašla iz svojih vozila: jedni puše, drugi mokre pored puta, treći šetaju pse, dječica se igraju, a oni četvrti prave aproksimativnu procjenu štete te podučavaju šokiranog vozača crnog Passata iz Kladuše kako da od svog osiguranja izvuče što više novca. Bijes okupljenog mnoštva navlači nekoliko nadobudnih pametnjakovića koji ignoriraju sad već višekilometarsku kolonu te se svojim napucanim mašinama probijaju kroz sredinu raskrčenu za vatrogasce i liječnike. Na sveopće zadovoljstvo okupljene mase ni lokalni policajac nije oduševljen njihovim potezom te ih svu trojicu uskraćuje za nekih petstotinjak eura. Okupljena raja s Balkana naslađuje se trojici “pametnjakovića” opravdano izloženih na stup srama.