Nije to više hobi već bolest, ja bez goblena ne mogu. Ponekad se moja supruga Jasmina na mene naljuti jer satima ne progovaram.

Otkrio nam je to umirovljenik Muhamed Sarajalić (71) iz Slavonskog Broda, koji već dulje od 15 godina veze goblene.

- Jedva čekam da svane i uz prvu jutarnju kavu počinjem vesti. Žene koje vezu kao i ja vidjele su moje goblene i oduševljene su pedantnošću s kojom su urađeni. Ja drukčije ne znam i ne umijem. Nikad nisam računao koliko sam konca potrošio, mislim da su to astronomske brojke. Primjera radi, goblen sadrži više od pedesetak boja - kaže Muhamed, koji u svojoj zbirci ima više od 150 goblena raznih veličina.

Otkrio je da goblene veze isključivo danju kako bi još koliko-toliko sačuvao vid i da najviše voli vesti pejzaže unatoč tome što ima jako puno prijelaza u bojama.

- Najteže je vesti lica jer to je jako sitno i ima puno detalja, ali ja, ako primijetnim da konac nije na svome mjestu, odmah to oporim i idem od početka. Supruga mi često zna reći da sam previše precizan, ali što mogu kad samo tako znam raditi - kaže Muhamed dodajući kako je u stanju, kad vidi neki tuđi goblen, ako na njemu ima pogrešaka, to odmah uoči, pa čak i ako je upotrijebljen pogrešan konac.