Godina je 1979., kraj svibnja, jedan mladi muškarac u Zaprešiću svakoga časa treba postati otac, ali prvo svoju suprugu, koja je u trudovima, mora odvesti u rodilište. Auto mu je u garaži, ali s njim ne može na cestu jer je - parni datum. Danas zvuči kao fikcija, no mnogi pamte i to vrijeme - kad su u bivšoj Jugoslaviji vladale velike nestašice goriva, struje, štedjela se i voda, u redovima pak čekala kava, čokolada, banane, koješta... Čeka li nas uskoro nešto slično? Parnim datumima na cestu su smjeli samo automobili s parnom registracijom, i obrnuto. Čovjek iz Zaprešića ima neparnu registraciju, parni je datum i ne može autom u rodilište. Ispričao je tadašnjem Večernjaku kako je, nasreću, susjeda "parna" pa su se u rodilište odvezli njenim Fićom. Sve je na kraju dobro završilo, osim Jugoslavije, koja se raspala po šavovima - vanjski je dug bio golem, nije bilo deviza, pa država ni nije mogla kupovati dovoljne količine nafte. Kako nije mogla kupiti ni uvoznu struju, a domaća je proizvodnja bila nedovoljna, početkom-80-ih su i redukcije električne energije bile gotovo pa svakodnevica. Današnji 50-godišnjaci dobro pamte učenje uz petrolejku i obiteljske zabavne večeri bez televizora, kad se pod svjetlom svijeće ili petrolejke igralo "Čovječe, ne ljuti se".