Ferrariji na svakom autosalonu "planu" prvi; Porschei i Mercedesi odmah za njima, a BMW-i Audiji idu k'o halva. No to je za bogate. Ali svake godine prodaje se i sve više automobila srednje klase, kupuju se luksuzni stanovi, 200.000 Hrvata svake godine ode na skijanje u mondena skijališta u Francusku i Austirju, mnogi odu i do Aspena u SAD, ljeti se ide u Dubrovnik, Opatiju i Ičiće. Ima se za pizze u Dubrovniku i Hvaru po 90 kuna, te za koktele u Carpe Diemu na Hvaru. Za dionice INE i HT-a redovi su bili dulji od ekvatora. A opet, svi kukaju! Slušajući ljude, od radničke klase to tajkuna, čovjek bi stekao dojam da smo svi za pučku kuhinju. Je li sirotinja stvarno tako brojna? Ili smo možda imućniji no što smo voljni priznati, ali brundamo zato da ne izazovemo zavist? Možda smo snobovi pa plaćamo statusne simbole iako bi nam mjesto doista bilo u pučkoj kuhinji.
Ili smo samo licemjeri?