Hrvatska se po drugi puta suočava s pokušajima da se samoubojstva mladih objasne mračnim masovnim pokretima. Nakon "darkera" pojavili su se "emo"-si. Početkom osamdesetih godina prošlog stoljeća "darkeri" su u Zagrebu bili oličenje misterioznog, zabranjenog "kulta". Nosili su tamnu odjeću, izlazili u Jabuku, bavili se crnom magijom, zazivali vraga. Taj im je zaziv na neki način i uspio. U priču se uplela Udba. Kao vođu "crnih ruža" 1988. tajne službe optužile su legendarnog Željka Malnara. No niti je njemu dokazana krivnja, niti su samoubojstva o kojima su mediji puno nagađali ikad dokazana. Štoviše, čini se da je cijelu hajku protiv "crne" alternative iz misterioznih razloga organizirala baš tajna služba SFRJ. Sada se pojavljuje pandan tom slabo artikuliranom pokretu. "Emosi" su odjeveni u tamno, psihodelični, dezorijentirani, depresivni pripadnici mladeži. Navodno skloni dići ruku na sebe. Emosi, naime, postoje već trideset godina pa bi suicidalna jezgra pokreta već ranije isplivala na površinu. Ili je tajnim službama opet, u teškoj krizi, jedan jedva postojći pokret dobro došao za skretanje paženje javnosti sa masovne ekonomske tragedije na nešto bitno manje? A možda su, što je najjednostavnije, a često i najtočnije objašnjenje, emosi naprosto samo još jedna masovna meta raznih industrija (zabave, mode) isl, pa je svako dizanje temperature, s njima u vezi, naprosto dobar marketinški štos?